Imam stav o vašem stavu

Svaki put kad nam žele napraviti novo sranje u životu, politika iskoristi već ofucani recept za zabavljanje naroda.

A mi kao mi, objeručke se uhvatimo zabave, pa se kurčimo do iznemoglosti ispod raznih napisa o temi o kojoj malo tko ima za reći koju pametnu.

Hoćemo li brigu o nezbrinutoj djeci prepustiti i gay parovima ili nećemo?

Iz toplih domova i pomoću blještave tehnologije, kratimo si sate dokolice, preko leđa klinaca koji su već na početku života iskusili najveća sranja koja odrasli mogu iskonstruirati!

Poslije rođenja i nesretne situacije koja ih je dovela u dom, došli su državi u ruke i doživjeli još jednom dvoličnu i lažnu brigu.

Država se pobrinula da njihovi biološki roditelji budu zakonom zaštićeni kao svete krave u Indiji, pa pod krinkom brige za svoje dijete o kojemu ne brinu, onemogućuju one koji ih žele zaista iskreno voljeti i pružiti im sigurnost!

Dakle, ne pričamo o njima, roditeljima koji stvaraju djecu i ostavljaju ih u domovima, nego smo se uzjebali oko toga hoćemo li ih dati na skrb Peri i Ivanu, Zorici i Janji ili samo Peri i Janji?

Pa jebite se svi skupa, zajedno s državom i njenim usranim zakonima, a možete grupno, sa svima koji nisu luk jeli niti ga mirisali, ali dobro “znaju” što bi s djecom o kojoj nitko ne brine.

Da, nitko o njima zapravo ne brine!

Čast svaka odgajateljima i zaposlenicima dječjih domova i to samo onima koji se nesebično daju toj djeci!

Država je za te klince kao odgovorna, ali su joj zapravo teret, pa ju boli kita za svakoga od njih posebno i za sve zajedno.  Biološki roditelji također ne brinu, ali država im daje tisuću šansi da se poprave, pa čeka i čeka i čeka… hoće li se trgnuti i osjetiti u sebi poziv da budu roditelji!

Zašto ne bi najprije sankcionirali ljude koji stvaraju djecu i ne brinu se o njima?  Zašto ne bi hitno i odmah promijenili zakone koji pogoduju biološkim roditeljima, a na štetu djeteta? Zašto to već nije učinjeno??

Eto vidite, ja stvarno ne znam da li je za djecu bolje da ih se da na skrb gay parovima ili ne, jer nisam živjela u domu i nisam kao dijete bila udomljena, no sigurna sam da ima dovoljno odraslih ljudi koji su to prošli kao djeca.

Možda da njih pitamo što misle?

Dok ih ne skupimo i pribavimo njihove stavove, mogli bi onemogućiti biološke roditelje da manipuliraju i uskraćuju djeci mogućnost da budu usvojena, voljena, zbrinuta i sretna.

Stvarno ljudi, ne volim niti vas koji decidirano zagovarate “da”, niti vas koji iz petnih žila urlate “ne”!

Pitam se koliko vas je spremno preuzeti brigu za ijedno od toliko napuštene djece?

Puno više bih nas sve skupa poštovala, da smo barem pokušali izvršiti građanski pritisak na zakonodavce da reguliraju zakone koji se tiču nezbrinute djece!

Ovako mi se sve rasprave čine duplo dvolične prema tim klincima!
Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…