Nisam ti prijateljica!

Nisam ti prijateljica!

Tako je, nisam i nikad neću biti. Neću biti prijateljica svojoj djeci, jer prijatelji su jedna druga kategorija. Ja sam mama i na tome ćemo se zadržati!

Volim, pazim, pomažem, čuvam, bodrim, popujem, protestiram, savjetujem, poštujem, brinem, ali nisam prijateljica.
Moj zadatak je da što bolje pripremim svoju djecu za život- ne da im glumim prijateljicu.

Nemamo isto društvo, ne idemo u iste kafiće, ne nosimo istu odjeću, ne sviđaju nam se iste stvari, nemamo iste stavove, ne gledamo svijet istim očima i u redu je da je tako.

Nudim poštovanje i tražim ga.

Razumnu dozu poštovanja i ljubavi koju dajem svojoj djeci, želim dobiti natrag. Majčinstvo je najljepša životna uloga, ali nije jedina. I kad sam postala mama i dalje sam bila nekome žena, kćer, prijateljica, kolegica….i dalje sam postojala Ja, ali s još jednom novom ulogom.

I nakon 30-tak godina majčinstva, ne razumijem neke od čestih izjava mama i tata.

– Još ćemo malo uživati, onda ćemo imati djecu.

Ovo zvuči ružno! Ne razumijem! Uživamo dok nemamo djecu, a onda odlučimo produžiti vrstu i pokopati uživanje u životu?

Razumijem ljude koji odluče da neće imati djecu, ali ne razumijem one koji će ih imati kad se malo nauživaju u životu. Život bez djece može biti ispunjen i predivan, kao i život s djecom- nije do djece, do nas je.

– Ja se žrtvujem za svoju djecu!

Ne, ja se ne žrtvujem! Nisam se nikad osjećala kao žrtva, niti su me djeca sputavala u nečemu što sam željela. Možda je razlog tome što su moje želje bile razumne, pa su bile ostvarive? Ne znam, ali znam da nisam nikad osjećala majčinstvo kao teret.

– Oboje smo ravnopravni roditelji i moramo se ravnopravno brinuti za dijete

Nismo ravnopravni, ako nismo mogli izabrati tko će od nas dvoje nositi i roditi dijete. Naše su roditeljske uloge različite i bitno je da se nadopunjujemo i oboje brinemo za njega, ali svatko na svoj način. Ako ćemo brojati tko ga je koliko puta previo i uspavao, onda možda trebamo razmisliti o svojoj zrelosti.

Postalo je moderno tjerati mak na konac oko svega, pa i oko djece. Sve mjerimo apotekarskom vagom u strahu da ne bi uložili gram energije više od partnera.

Gdje je ljubav u svemu tome?

Danas slavimo majke koje se “usude” pisati o tome koliko su teški prvi mjeseci majčinstva, ali ne govorimo više o osjećajima koji te obuzmu kad tog malog čovjeka gledaš dok spava, veseliš se prvim nesvjesnim osmjesima, maziš ga i ljubiš, držiš malenu ručicu u svojoj ili ga kupaš.

Ne spominjemo više lijepe stvari koje su vezane uz majčinstvo. Sve je postalo teško i komplicirano i sve nam se čini previše naporno. Nije jednostavno, ali je predivno!

Upravo zato nećemo nikad biti prijatelji, jer ja sam mama i uživam u tome.

Facebook Comments