Nisam ti prijateljica!

Tako je, nisam i nikad neću biti. Neću biti prijateljica svojoj djeci, jer prijatelji su jedna druga kategorija. Ja sam mama i na tome ćemo se zadržati!

Volim, pazim, pomažem, čuvam, bodrim, popujem, protestiram, savjetujem, poštujem, brinem, ali nisam prijateljica.
Moj zadatak je da što bolje pripremim svoju djecu za život- ne da im glumim prijateljicu.

Nemamo isto društvo, ne idemo u iste kafiće, ne nosimo istu odjeću, ne sviđaju nam se iste stvari, nemamo iste stavove, ne gledamo svijet istim očima i u redu je da je tako.

Nudim poštovanje i tražim ga.

Razumnu dozu poštovanja i ljubavi koju dajem svojoj djeci, želim dobiti natrag. Majčinstvo je najljepša životna uloga, ali nije jedina. I kad sam postala mama i dalje sam bila nekome žena, kćer, prijateljica, kolegica….i dalje sam postojala Ja, ali s još jednom novom ulogom.

I nakon 30-tak godina majčinstva, ne razumijem neke od čestih izjava mama i tata.

– Još ćemo malo uživati, onda ćemo imati djecu.

Ovo zvuči ružno! Ne razumijem! Uživamo dok nemamo djecu, a onda odlučimo produžiti vrstu i pokopati uživanje u životu?

Razumijem ljude koji odluče da neće imati djecu, ali ne razumijem one koji će ih imati kad se malo nauživaju u životu. Život bez djece može biti ispunjen i predivan, kao i život s djecom- nije do djece, do nas je.

– Ja se žrtvujem za svoju djecu!

Ne, ja se ne žrtvujem! Nisam se nikad osjećala kao žrtva, niti su me djeca sputavala u nečemu što sam željela. Možda je razlog tome što su moje želje bile razumne, pa su bile ostvarive? Ne znam, ali znam da nisam nikad osjećala majčinstvo kao teret.

– Oboje smo ravnopravni roditelji i moramo se ravnopravno brinuti za dijete

Nismo ravnopravni, ako nismo mogli izabrati tko će od nas dvoje nositi i roditi dijete. Naše su roditeljske uloge različite i bitno je da se nadopunjujemo i oboje brinemo za njega, ali svatko na svoj način. Ako ćemo brojati tko ga je koliko puta previo i uspavao, onda možda trebamo razmisliti o svojoj zrelosti.

Postalo je moderno tjerati mak na konac oko svega, pa i oko djece. Sve mjerimo apotekarskom vagom u strahu da ne bi uložili gram energije više od partnera.

Gdje je ljubav u svemu tome?

Danas slavimo majke koje se “usude” pisati o tome koliko su teški prvi mjeseci majčinstva, ali ne govorimo više o osjećajima koji te obuzmu kad tog malog čovjeka gledaš dok spava, veseliš se prvim nesvjesnim osmjesima, maziš ga i ljubiš, držiš malenu ručicu u svojoj ili ga kupaš.

Ne spominjemo više lijepe stvari koje su vezane uz majčinstvo. Sve je postalo teško i komplicirano i sve nam se čini previše naporno. Nije jednostavno, ali je predivno!

Upravo zato nećemo nikad biti prijatelji, jer ja sam mama i uživam u tome.
Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…