On radi, ona praši komarce

Nemate dovoljno novaca za život, a ti si zdrava, skromna, samozatajna… i ne radiš? Tvoj muž ne može zaraditi dovoljno da budete financijski zbrinuti, pa zašto onda i ti ne potražiš posao?

Ne možeš naći nešto što ti odgovara? Možda ni njemu ne odgovara posao koji ima? Što ako i on odluči ostati doma i biti samozatajan kao ti? Ravnopravni ste, sjećaš se?!

Komocija? Fino, ali neprestano kukaš da ti je teško, ozlojeđena si i nezadovoljna.

Ne isplati ti se raditi za malu plaću? A kako misliš da se njemu isplati raditi dva posla koja nisu dovoljno plaćena?

Skromna si? Pa i nije ti to neka vrlina, više mi se čini kao mana! Dišeš, jedeš i nosiš odjeću, znaci trošiš, pa tvoja skromnost mirisi na prikrivenu lijenost!

Zato što on radi po cijele dane, ti si puna razumijevanja za njegov umor? Pa jebemu! Što ne bi i ti radila, pa onda popodne oboje možete imati razumijevanja jedno za drugo?

Uz to što ljenčariš, ti još i stalno pomalo omalovažavaš tog čovjeka, koji vuče za sebe i za tebe! To ti je bezobrazno, znaš?!

Molim??
Kako to misliš, ti si žensko??
Aha, misliš kuhanje, pospremanje, peglanje?
To možete zajedno kad se vratite s posla!

Onomad si rekla da smo ravnopravni! Busala si se o svoja junačka prsa, kako ti možeš sve što može i tvoj muž.

No da, učinile smo korak prema potpunoj ravnopravnosti, ali kad smo htjele privući nogu, nagazile smo u blato i uprljale cipelicu.

Pričala sam s muškarcima koji unatoč silnom trudu ne uspiju financijski zbrinuti svoju obitelj. Stišću ih krediti podignuti u neko vedrije doba, kreditne kartice vape za uplatom, frižider prazan, odjeća se po malo ofucala i on je na sto muka jer mu ne uspijeva novčanik držati iznad vode.

On radi, ona praši komarce

– Ne mogu više! Svaki mjesec tonemo sve dublje. Moja plaća ne pokriva niti polovinu potreba.
– Smanji potrebe.
– Nemam više što smanjiti.
– A gdje radi tvoja žena?
– Ona je doma.
– Ne može naći posao?
– Pa… ne znam. Nije izrazila želju da ide raditi.
– Kako to? Ti ne želiš da radi?
– Ma ne, nego jednostavno nismo pričali o tome.
– Kako niste pričali?? Ti odradiš svoju šihtu, pa popodne pomažeš kod frenda u firmi, a vikendom konobariš… i niste pričali o tome da ona nađe neki posao i malo pomogne? Ne razumijem?!
– Hm da, teško je to objasniti. Ona ne pokazuje interes da se zaposli, a meni je teško da joj kažem da mora ići raditi.
– A njoj nije teško da se pravi glupa?!

Kad je egzistencija u pitanju, nađeš posao i radiš, iako ti se ne da.

Ljubav ima tisuće lica, ali brzo usahne kad smo gladni.

Dijelimo život, pa je u redu da podijelimo i odgovornost. Ravnopravnost ima lice i naličje, a ta tvoja ljubav je vrlo četvrtasta ako ti prašiš komarce, dok on radi kao konj!

Ajmo se primiti posla, cure!
Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…