Gnjide i tekuti

Znate što su tekuti? Uši, vaši, vaške! One gnjusne životinjice što se nasele u kosu, pa vas svrbi za popizditi! Izazivaju jadnoću, nervozu, frustracije, bijes, agresiju, ljutnju, revolt…!!

Iste emocije izaziva naše pravosuđe i odluka suda da pusti na slobodu onu Gnjidu iz Zadra!

Taman sve te emocije izazivaju i tekuti koje su mu napravile feštu povodom izlaska iz pritvora, pa onda sudstvo, naša politika, razni plaćenici, neuspješni biznismeni i ostali hohštapleri koji nas već desetljeća reorganiziraju, preparkiravaju i raseljavaju.

Svrbi me mozak s unutarnje strane, od pomisli na Hrvatsku danas, na trenutak u kojem Gnjida može opstati u istom gradu gdje je počinio zločin, može feštati u istom kafiću u kojem je polirao podove s njenom facom i krvlju, može na kiosk po pljuge i može na plac po salatu!

Može sigurno i bez opasnosti da će mu pasti dlaka s glave!

Ona ne smije van jer se boji njega!

Jebalo nas sve na ovom svijetu!!!
Jesmo normalni??
Nismo! Ne, nismo!!
Nepovratno smo prestali biti normalni ljudi!!
Žrtvu osuđujemo, a krvnika branimo!

Sud i suci nam protokolarno jebu mater iz afere u aferu, a mi uplaćujemo vrijedno lovu svaki mjesec na račune s kojih se financiraju?!

Obitelj pretučene cure živi u strahu, pored pune države ljudi? Žrtva je zabarikadirana u stanu, jer je Gnjida slobodna? Sud ga je pustio na slobodu zbog protokolarnih pogrešaka? Mi trkeljamo po fejsu, a on je slobodan jer sud postupa po zakonu? Koliko je i gdje tip umočen, kad nas tješe i ministar i predsjednik suda, dok je on na slobodi?

Dok Gnjida ima pravedno suđenje, za žrtvu nema pravde? Koje pravo to propisuje?

Da bi on mogao biti slobodan, plaćamo još i policiju da joj čuči ispred zgrade jer ju moraju čuvati??

Dobro, usudi li se itko bar pljunuti na Gnjidu dok šeta ulicama Zadra?

Hoće li sutkinja gostovati u Nedjeljom u 2, da joj možemo vidjeti facu dok se opravdava što ga je pustila na slobodu?
Zašto cijela Hrvatska nije već na putu prema Zadru? Zašto ne stojimo ispred njene zgrade i mi ju čuvamo, kad je već ne znaju čuvati oni koje plaćamo za to?

Gdje smo? Kud smo nestali?

Jeste se pitali kako je bojati se u punoj državi ljudi koji se prave da te ne vide? Jeste razmišljali o tome kako je ležati u bolnici razbijene face, potrganog tijela i slomljene duše, a čitati komentare osuđivanja od idiota koji pitaju što si radila s njim? Jeste ikad upoznali strah za vlastiti život?

Ljudi?

Hoće li kafić u Zadru koji slavi njegovo puštanje na slobodu i dalje imati goste?

To nije vaša stvar? Ne tiče vas se? Nismo zaslužili zvati se ljudima!

Hajde što smo prošutili razne financijske makinacije, hajde Agrokor, Uljanik, 3. Maj, hajde i gradonačelnici, prebjezi, mutikaše, sitni i krupni privredni kriminalci, ali s ovim smo otišli korak dalje prema septičkoj jami. Sada pričamo o umrloj djeci zbog loše zdravstvene skrbi, o pucnjavama po gradovima, o pretučenim ženama, o bolesnim starcima bez ikakve skrbi.

Mi smo novi oblik života koji je krenuo na put pretvorbe od čovjeka do štakora, a u ovom trenutku smo samo rahitični miševi!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…