Era “nije me briga”

Sasvim je moguće da postoji biljka od koje rastu sise. Jednako tako je moguće i da postoji krema od koje ćete odmah nakon prve upotrebe, izgledati mlađe bar za 10 godina. Možda će vas stvarno podizanje guze učiniti sretnijom?!

Može biti i da će vam se život sasvim promijeniti ako svaki dan, 15 minuta visite naglavačke s neke grede? Ima tu još i svemogućih strojeva koji izvlače iz vas svu mast (i većinu para koje ste teško zaradili) i onih što vam usađuju nove stidne dlake, nokte ili drugačije očne jabučice.

Srela sam jučer poznanicu, a ispalo je da sam srela totalnu nepoznanicu.

Od crnke, postala je plavojka. Od vitke žene s grudima koje pašu njenoj figuri, pretvorila se u sisato čudovište. Prošla sam pored nje mrtva hladna, a onda mi se obratila po imenu. Prepoznala sam glas, ali mislim da me faca izdala kad su nam se sreli pogledi. Zaista je ne bih prepoznala da mi se nije javila. Kratko smo popričale i svaka je otišla svojim putem. Nisam mogla, a da se ne zamislim nad onim što sam vidjela. Zaista mi ju je žao! Bila je samouvjerena, zanimljiva žena, a sad je izvještačena olupina.

Kako dođe žena do toga da ima potrebu mijenjati vanjsku sebe na tako drastičan način? Čime nas hrane razni mediji koji su namijenjeni ženama? Kako im je uspjelo da nam podmetnu nova i drugačija mjerila? Zašto smo nasjeli? Kako je moguće da toliko pažnje posvećujemo izgledu tijela, dok nam duša ostaje prazna?

Kad smo počeli brinuti o tome da nam kćeri budu uređene kao starlete, a prestalo nam je biti važno da ih naučimo da se redovito peru, da paze na zdravlje, da se ne seksaju sa svakim tko prođe pored njih? Kad smo prestali brinuti o svojoj osobnoj kulturi, o odgoju djece, o poštovanju i suosjećajnosti? Kad je prestalo biti važno, sve ono sto nas je činilo ljudima?

Kad je to počela era “nije me briga”?

Prije nego što svoje djevojčice naučimo da treba prati svoje tijelo i čistiti i bistriti um, već smo ih naučili kako da se našminkaju. Prije nego su naši sinovi postali muškarci, već smo od njih napravili feminizirane momčiće. Najvažnija stvar je privlačiti pažnju, pa makar i tako da radiš budalu od sebe. Žene postaju sve muževnije, a muškarci ženstveniji. Polako gubimo kompas…

Zaista očekujem uskoro sresti nekog tko je obrijao glavu da bi na nju istetovirao guzicu.
Gdje je nestao normalan čovjek? Gdje, gdje?

Viktorija Herak / Izvor: APortal
Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…