Dok sam na jedno oko drijemala, a na drugo skenirala panoramu oko sebe, nabrajajući u mislima što sve još trebam napraviti, shvatila sam zašto su se žene borile za pravo na rad.
Odeš lijepo na posao, pa tamo u miru radiš ono za što si se školovala. Još ako uživaš u svom poslu, to je dobar razlog za sreću.
Doma je skroz drugačija situacija. Radiš bez konca i kraja i sve što napraviš nestane.
Ono što si oprala i očistila ponovo je prljavo, ono što si skuhala-nestane, a ostane kamara prljavog suđa, sav kućni posao podložan je kritikama i još nema plaće.
Katastrofa!!
Usrane misli me uvijek snađu uz neke lijepe panorame. Morat ću se kloniti tih ljepuškastih prizora, pogotovo oko blagdana.
