Slatki gaf

Jedan od mojih najgadnijih i najprljavijih kuhinjskih gafova nije se dogodio dok sam bila mlada i neiskusna, ne niti dok sam bila neprimišljena i nespretna- dogodio se prošlog Božića, nakon što sam pola života provela u kuhinji!

Vražji internet pun je “jednostavnih” kulinarskih štoseva, koji UVIJEK uspijevaju, a djeluju strašno jednostavni!

Uzmeš mali balončić, malo ga napušeš, zavežeš i do pola umočiš u rastopljenu čokoladu. Kad se čokolada stegne, dobiješ slatku čokoladnu košaricu koju možeš napuniti sladoledom, voćem, kremom…ma, samo mašta ti je

granica!Jel’ može jednostavnije i bezazlenije?? Ne može, jel’ da?!

E pa nisu rekli da je tekuća čokolada vruća! Nisu napomenuli da balon može puknuti od vruće čokolade! Nisu, pizda im materina! I da, puknuo je!Razletio se u 100.000 komada, sve sa čokoladom na sebi!

Moj štednjak je u otoku na sredini kuhinje. To je zato da mogu kvalitetno usrati kompletnu kuhinju, ako mi pukne balon s čokoladom!

I jesam! Napravila sam vrlo kvalitetan belaj!

Dan prije sam oprala sve prozore, daske na prozorima, sve bijele tegle u kojima je cvijece na tim istim daskama, pa onda zavjese od gustog bijelog pamučnog platna, sve kuhinjske ormariće iznutra i izvana, naravno i pločice na podu, koje su imitacija starinskih malo reljefnih podova.

Stajala sam nasred temeljto čiste kuhinje i ozarena punala balon.

Dobro sam ga zavezala i pomno provjerila da ne pušta zrak. Umočila sam ga samouvjereno u vruću čokoladu i u sljedećem trenutku s čela, nosa i brade, slijevala mi se čokolada! S onih bijelih zavjesa curile su čokoladne crte, polako se pretvarajući u sige! Glatke bijele tegle bile su također pune čokolade!

Svečani božićni stolnjak sa srebrnim zvončićima, izgledao je kao da je netko bacio na njega lopatu ugljena!

Prozori, fronte od kuhinjskih ormarića, reljefne pločice na podu, moje bež slatke krpaste papučice, listovi od orhideja na prozoru, dvije zaostale mrkve na radnom stolu, češnjak u posudici pored štednjaka, glavica salate, sve posudice sa začinima, zidovi ukrug po cijeloj prostoriji i moja duga, tog jutra oprana i nakovrčana kosa- sve je bilo puno čokolade! Cijedilo se odasvuda!

Ne, ne! Nisam počela vrištati i nisam plakala! Uzela sam sljedeći balon i ponovo umočila- puknuo je i taj!

Zbog stanja šoka, šutjela sam satima poslije.

Četvero nas je čistilo kuhinju i blagovaonicu do duboko u noć šutke, bez riječi. Čokolada mi više nije fina kao prije, a kosu uvijek smotam u punđu. Balone isto više ne kupujemo.

Ovog Božića naručila sam kolače. 😉
Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…