Izležavam se na svom oblaku i kradem bogu sate.
Dan za drijemanje i ljenčarenjr, ujedno je dobra prigoda za očistiti misli, pobacati nepotrebna sjećanja, nesuvisle čestitke, lažne osmjehe, laskanja i zvučne izjave koje ničemu ne služe.
Zamislite!?
Djeluje kao da ljenčarim, a zapravo čistim, provjetravam i preslagujem u strogoj tajnosti.
Unutar sebe.
U svojoj galaksiji.
Ne, ne, ne možete tamo ući!
Tamo su ključevi od moje duše i prolaz koji vodi do srca.
Moja duša i moje srce, samo su moji i nikad nećete doći do njih. Tamo nitko nema pristup. Nitko, osim mene!
Ne mogu stalno paziti da mi netko ne ukrade srce ili me ne ubode u dušu. Zato nikoga ne puštam unutra.
Tako sam sigurna od neovlaštenih upada.
Kad poželim nekoga u srcu, jednostavno ga tamo stavim i šutim o tome. Ne šaljem obavjest, niti ne komentiram. Čuvam u tajnosti.
Imam u srcu nekoliko predivnih ljudi. Imam i onih par manje divnih, koje tamo čuvam zbog svojih slabosti ili dišpeta prema sebi samoj.
Dobro se osjećam s tom kombinacijom u srcu. A duša?!
Dušu sam jednom davno prodala vragu, ali sam je uspjela vratiti. Bilo je tesko i izgledalo je na trenutke nemoguće, ali nekako sam uspjela. Zato je sad čuvam poput dobro zaštićene vojne utvrde. Začudo, ali naučila sam lekciju!