Napisao je jedan mladi muškarac na svom profilu:
– To nisam ja, to su tvoja očekivanja!
E pa to što je napisao, krije savršen odgovor na oceane ženskih suza, neprospavane noći, nosove šmrkave od plakanja i krajnju tugu kojom se žene obavijaju zbog ljubavi.
Žena je pokondirena tikva, jer kad naumi voljeti određenog muškarca, jadna li mu majka! I njemu i njoj!
Ona će baciti oko na tipa, zatim će mu u svojoj glavi smisliti vrline, a onda će plakati i dramiti što ih ovaj nema.
No, nije tu priči kraj- to je tek početak!
Ona neće lako odustati od teze da je on podsvjesno voli, pa će vrijedno raditi na njegovom osvješćivanju!
To ide od krajnosti do teške gluposti, od bolesne uvjerenosti do okorjele upornosti i onda naprijed/natrag istim putem, nevjerojatno puno puta. Odgurnut će zbog toga od sebe sve i svakoga, a na kraju i sebe će maknuti od sebe!
To je igra na sve ili ništa! To je udaranje glavom u zid, spuštanje osobnih ljestvica na svim poljima, to je ponižavanje, to je puzanje i to je gubitak svakog ljudskog dostojanstva. Što se niže spusti, to se osjeća superiornije.
Greška! U pitanju je genska greška! Majčica priroda udijelila nam je izdržljivost, upornost, požrtvovnost, mudrost, dala nam je stotinu predivnih osobina, koje zbog emotivne greške, u nekom trenutku koristimo u pogrešne svrhe.
Žena ne odustaje tako lako!
Ona ne priznaje poraz, dok u njoj ima i jedan atom života!
Ona ne žali žrtve da bi postigla cilj!
Cilj je dokazati sebi da ga može natjerati da ju voli. Ne može! Nikad ne uspije, ali mora se do kraja uništiti kao čovjek, izgubiti dostojanstvo, pljunuti na ženu u sebi, poniziti je i šutnuti. Mora nestati, prije toga ne posustaje.
Poslije nestajanja, jedan manji broj žena opet se rodi i uči živjeti ispočetka, a ostale se zauvijek vode kao nestale.
Ženska očekivanja su zajebana stvar!
