Šoping

Odlučila sam onesposobiti ovaj dosadni i čemerni petak, jednom letećom kupovinom, pa samo da najprije kažem da su ženske kupovine o kojima se pričaju vicevi-zapravo mit koji su izmislili muškarci. Nije istina da toliko kompliciramo, niti je istina da sve žene uživaju u tome da bez reda i mozga bezglavo šopingiraju.

Od kad ste nas vi muškarci namagarčili time što ste nam dobrohotno dozvolili da imamo jednako pravo na rad, e od onda nam kupovina nije više tako zabavna jer same zarađujemo novac za koji poslije kupujemo. Dooobro, ima nekoliko zdravih, pametnih i lijepih ženskih primjeraka koji baš nikako ne žele raditi, nego žive na vašoj grbači bez ikakvog razloga, pa onda besramno troše lovu koju ste vi u krvi i znoju zaradili, ali one su vaša slabost i vaš problem.

Mi ostale kupujemo onda kad moramo ili kad se želimo počastiti s nekom sitnicom iz nekog samo nama znanog razloga i za lovu koju smo same zaradile. Tako da ovim putem otklanjam svaku mogućnost da revidirate razloge naših kupovina. Eto vam!

Ušla sam u neki od posvuda prisutnih dućana sa ženskom odjećom.

Bez nekog jasnog cilja, prošetala sam među hrpetinama razne odjeće i čekala da me nešto nekud privuče. Imala sam na umu nešto što mogu obući na posao. Ne previše elegantno, niti previše sportski. Elem, uhvatih se košulja i košuljica. Široka je kao šatorsko krilo, a rukavi su joj toliko uski da unutra neće stati ni ruka male djevojčice, a kamoli moja ručerda. Pogledala sam ih desetak, ali nisam našla niti jedan model normalne, obične ženske košulje, s normalnim kopčanjem, normalnim ovratnikom, u nekoj od normalnih boja i u veličini za omanje čedo kita.

Mudro sam produžila do hlača, ne bi li tamo uspjela potrošiti dvjestotinjak kuna koje sam uspjela odvojiti za svoje potrebe. No, situacija je i tamo vrlo frustrirajuća. Ako probam broj koji mi odgovara u bokovima, onda mi je dva broja preveliko u struku, ali ono što mi odgovara u struku- to ne ide preko bedara i bokova.

Po stoti put se pitam, da li su oni ikad vidjeli ženu koja ima na sebi mesa? Dobro, malo premasnog mesa! Da li su razmišljali kako se osjećamo mi koji smo bucmasti, kad se u kabini borimo s tim navlakama za olovke koje su oni osmislili u trenutku napada žestoke kreativnosti? Je l’ im kad palo na pamet koliko su skrivili suza i osjećaja manje vrijednosti? Koliko su spustili razinu samopouzdanja običnim ženama, koje se bore s viškom kilograma, manjkom novaca, ili nekom bolešću koja možda utiče na izgled?

Ako uzmem neki ženski časopis u ruke, sve vrvi od pametnih i domišljatih savjeta.

Potiču nas da budemo posebne, da njegujemo samopouzdanje, savjetuju nas kako da se obučemo za koju prigodu, kako da djelujemo sexy i zamamno, a onda nas strpaju u pretijesne kabine s odjećom iz koje neki nevidljivi zvučnik urliče potiho na uho: „Debela si! Imaš ružne noge! Prekratki ti je vrat! Premale su ti sise! Prevelike su ti sise! Imaš preširoka ramena! Imaš preveliku guzu!“

Onda nema baš ni zraka u tim kabinama, pa nakon što se batrgaš da se uguziš u to nešto, još i pocrveniš kao da te netko s brenerom potegnuo. Kad se dobro preznojiš i usmrdiš, na sve to ti se i kosa lijepi po čelu uz maskaru koja se cijedi od topline- ti si draga ženo, gotovo spremna za pokrit se vrećom za brašno i emigrirati u najdublju šumu. Ja uvijek imam psihičke posljedice danima nakon pokušaja da kupim odjeću. Odmah sam od drugi dan na strogoj dijeti, mrzim svoje sise, mrzim bedra, ne volim svoja ramena, ukratko ne volim ništa na sebi.

No, nije to sve.

Ovo kupovanje vanjske odjeće je jedna stvar, ali kupovanje rublja je nešto poput najgore noćne more. Znači ili ti pola dupeta viri iz gaća ili ti stoje kao pumperice. Svakako imaš problem, jer nema te guzice kojoj će pasati te sve nakarade koje su smislili.

Dogodilo mi se par puta da gledam u te gače i ne mogu skužiti kud se ulazi u njih?! Kako got probam, nisu pokrile ni prednji dio, a niti stražnji, pa sve mislim da sam krivo ušla. Grudnjaci su dodatan bonus! Ili ti nije dobar opseg u odnosu na košarice, ili su ti košarice ok pa te stišće oko opsega.

Uglavnom, dogodi se da na poslu digneš ruke da dohvatiš registrator s police, a sise ispod majice iskoče kao da žele i one vidjeti što piše na registratoru. Heh, to vam je stvarno za popizditi, jer moraš onda te sise pohvatati i utrpati natrag na mjesto, a da oni oko vas ne skuže što se dogodilo.

To izgleda otprilike kao da se braniš od napada nevidljivog roja osa.

Kolege te začuđeno gledaju kako se pigaš i presavijaš i vjerojatno te odmah stave na popis onih koji moraju na izvanredno, hitno psihotestiranje.

Ako pak imaš male sise, onda nema ni za tebe pogodnog modela grudnjaka, jer ni tebe nisu predvidjeli u svojim kreativnim seansama.

Tako, dakle izgleda ta legendarna ženska kupovina o kojoj su muškarci smislili priče i viceve.

Zato dragi dečki, imajte razumijevanja za svoje gospođe kad se vrate zajapurene, bijesne i razočarane iz šopinga. Budite puni ljubavi i nježnosti i obavezno im napomenite koliko ih volite i kako su vam lijepe – to im je neophodno da ostanu normalne nakon kupovine odjeće. Ako možda i troše lovu koju ste vi zaradili, vjerujte mi nije im lako.

Viktorija Herak / Izvor: APortal
Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…