S APortala

Iza zatvorenih vrata

Najgore je što sumnjaš da te vuku za nos, ali ako se može naći milijun opravdanja – ti si ih sve nabrojiš, ne bi li opravdala one koje voliš. Dobro paziš da sumnje ostanu samo sumnje, jer tako možeš opet i uvijek ponovo, tražiti opravdanja za sve njih.

Ti bi htjela da svugdje bude cvijeće, da uvijek sije sunce, da stalno bude toplo i vedro. Ne ide to tako, znaš da ne ide!? U stanju si namirisati kišni oblak u dolasku, pa ga brže-bolje pospremiti u kakvu nepromočivu vreću i sakriti u najdublji kut ostave.

Vidjela sam te i onomad kad si založila vatru ispod sunca, samo da mu pomogneš da što duže grije. Znam da si prošlo proljeće nasumice sijala cvjetno sjeme na onoj livadi gdje ni korov više ne raste. Sve znam, samo kad ti želim nešto reći ti uvijek pojačaš muziku da me ne bi čula. Vidjela sam te i kad si bila tužna. Smočila si me suzama, onda kad si se nasumice vozila gradom. Mislila si da neću zapamtiti da si se poslije vratila doma vedra i nasmijana. Pa vidiš, zapamtila sam!

Znam, reći ćeš da suze čiste dušu i da su oči bistrije nakon malo posoljene vode.

Reći ćeš i da ljudi ne postoje da bi tebi udovoljavali i uveseljavali te. Autoironija kojom pokrivaš svoja razočaranja i tuge, zapravo je štit kojim štitiš ulaz u svoju bit. Zatvorila si vrata koja vode k tebi kad si prvi put jako plakala. Otišla si poslije provjeriti da li si ih dobro zaključala, vidjela sam te.

Kad si drugi put bila jako tužna, okrenula si još jednom ključ u bravi, za svaki slučaj. Kad si bila toliko tužna da si drhtala danima, otišla si i ugradila katanac na ona ista vrata. Sad ta vrata imaju 8 brava i 15 katanaca, bodljikavu žicu i elektronički alarm. Sad ga jebi!

Nema više te sile koja će razvaliti sve te brave i katance, a nisam ni sigurna znaju li ljudi oko tebe za ta vrata i brave. Da znaju, možda bi mogli pokušati ući? No ne boj se, mislim da ne znaju.

Nema potrebe da se tobom bave jer si se ti pobrinula da ništa ne tražiš, ne izvolijevaš, ne propitkuješ, ne zanovijetaš i ne zahtijevaš.

Ti misliš da će oni vidjeti da si tu?! Neće, jer si previše tiha, previše razumna, previše suosjećajna, previše na usluzi.

Ako nekad i pokušaš objasniti da te boli, da si tužna, da nisu uvijek fer – brzo te sabiju. Oni udare po površini, tebi se stisne u grlu pa zašutiš i oni su se riješili rasprave….svatko ode sa svojim mislima na svoju stranu.

Oni ljuti što se buniš na njihovu savršenost, a ti tužna jer su nepažljivi, grubi, pa i bahati…

Kad se ponovo sretnete – ti si sebe već privela pameti, ušutkala i stavila osmjeh. Eto, glupa si! Ali, dobro….ukupna bilanca ti je ok. Voliš zapravo to što radiš. Sretna si kad im udovoljavaš. Zadovoljna si kad su nasmijani. Veseli te ako su siti i zadovoljni. Tipična si ženica! No, da ne pomisliš da sam ćorava – to je samo jedna strana tebe.

Žena u tebi, želi poljupce, cvijeće, pažnju… romantičnu ljubav i cjeloživotnu brigu. Želi znati da ju poštuju i vole. Želi biti u pravu i kad nije, želi da joj dopuste da se inati, da bude kapriciozna, razmažena….želi da joj dozvole imati mane, želi znati da će brinuti o njoj i voljeti je unatoč svemu. Međutim, kako to izostaje- ti dodaješ još jedan lokot, još jedan lanac i još koju bravu. Za svaki slučaj!

Viktorija Herak / Izvor: APortal

Facebook Comments

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.