Budilica

Budilica

Dođe mi nekad da se uvučem sama u sebe i da tamo ostanem zauvijek.

I sad mi je došlo, ali ipak idem pospremiti kuhinju, pa onda na spavanje. Pogano je i pokvareno što kad zaspim, samo što zatvorim oči, ona kučka od budilice već zvoni. Bilo bi politički korektno da ta usrana budilica bar jednom ujutro zaspi, kao što se to meni dogodi gotovo svako jutro.

Prasica vrijedno i smjerno zvoni, dohvatim je, zaguram pod jastuk i čvrsto legnem preko nje i jastuka.

Dok ju napipam, uvijek mi treba par minuta, pa još par dok odlučim hoću li je u zid ili ne… onda zaključim da je ok da nadoknadim tih par minuta… i iz toga onda ispadne “uspavala sam se”!

Kad ustanem, toliko mi srce udara, da se uvijek prepadnem da sam ju progutala, pa se ipak vratim do kreveta provjeriti je li nesreća još pod jastukom. Kad je tamo nađem, čak budem na trenutak sretna što ju vidim. Odvučem se u kupaonu i samo što turim četkicu u usta, eto nje opet! Zvoni “za svaki slučaj!”…..

Očito me nije vidjela kad sam odlijepila pozadinu od kreveta, pa odletim opet trkom u sobu, žustro prepipavam po posteljini, hvatam poganu spravu po krevetu, ne bi li ju utišala dok prokletnica nije digla na noge cijelu kuću. Vražja sprava intervenira direktno u moju dušu, krvotok, sistolički tlak, moždanu aktivnost i skeletnu ispravnost. Svako jutro si obećam da ću se jednom odvažiti i zafitiljiti je u zid, ali opet na večer budem sretna što je tu, jer nikakve šanse nema da ću se probuditi bez nje.

Koliko je trebam, toliko je mrzim!

Ponekad joj se ipak potajno osvećujem tako da je navijem da zvoni nedjeljom, hehehehe! Probudim se čak koju sekundu prije nje, pa se pritajim i čekam….samo što započne svoje odvratno drndanje, sretno joj pokažem srednji prst i naravno….zavučem ju pod jastuk, pa legnem na njih oboje. Tako samo sretna tada, da razmišljam da ju svaku noć navijem da zvoni prvi put oko 1 ili 2 iza ponoći, pa da joj mogu sretno pokazivati srednji prst, smijati joj se u brk i šegačiti se s njom.

Dakle, ako ste vidjeli ženu u bijelom autu koja se zakopčava na semaforu, na raskršću maže lice kremom, koja dok čeka na pješačkom prijelazu četka kosu ili s četkicom za zube vozi autoputom- to sam ja!

Luda, neispavana i sa psihičkim posljedicama koje je uzrokovala budilica.

Zbog jutarnjeg stresa, razmišljam tražiti beneficirani radni staž, jer od tih jutarnjih druženja s nakaradnom i nemilosrdnom spravom sigurno imam PTSP ili bar poremećenu moždanu funkciju.

Ne znam tko vas budi i kako, ali meni će ta budilica sigurno jednom doći glave! (Nadam se da ne postoji Ministarstvo za zaštitu budilica)

Viktorija Herak / Izvor: APortal

Facebook Comments