Nikako ne mogu skužiti kako se trebam odrediti prema tim kućnim poslovima?! 😉
Sad kad sam skupila neke godine, znam da imam izbor (.I.)
⁃ mogu napraviti odmah,
⁃ mogu kasnije,
⁃ mogu uopće ne napraviti,
⁃ mogu ignorirati,
⁃ mogu se praviti da je u redu tako kako je,
⁃ mogu reći da budem, a ne napraviti,
⁃ mogu reći da neću, ni sad, ni poslije, ni nikad.
Mogu sve što hoću i upravo to je ono, što sam sve ove godine trebala. 🙂
A, sad idem:
⁃ oprati podove,
⁃ osušiti rublje,
⁃ pospremiti kuhinju,
⁃ pripremiti za sutra ručkovečeru, doručak i za prekosutra ručak
(svi ćete na dijetu!).
Kasnije ću:
⁃ izribati kupaonu
(nećete se više prati svaki dan!),
⁃ oprati kosu
(ošišati ću se na kratko!),
⁃ nalakirati nokte
(i njih ću potkresati!)
⁃ i iznijeti smeće van
(i smeće ću ukinuti!).
Sve to znajući da NE MORAM ako NEĆU!
Zbog, protiv moje volje usađenog mi inata, eto baš hoću i baš mi je gušt! 🙂
Napomena: Dok sam pisala ovaj tekst, iskipilo mi je mlijeko po friško oribanom štednjaku! Kod mesara bi se to zvalo privaga! 😝
