32.

Trebam mi poneka budna noć i šalica vruće kave. Ova noć je jedna od onih koja izaziva osmjeh i ponos.

Prije 32 godina, ja sam bila klinka, a ona netom rođena beba.

Mala, mirišljava, slatka drečava beba!

Od onda do danas, obje smo odrasle. Bilo je slatkih i gorkih godina, pusa i suza, prodika i prigovaranja, pa onda tihe suzdržanosti i opet pusa, ljubavi i smijeha.

Jedna stvar bila je uvijek neupitna- međusobna podrška i ljubav.

Danas ima 32 i počinje odmah ujutro na tašte!

Prvo Viber:

– Mama?

Pola minute kasnije:

– Maama???

Za još minutu:

– Maamaaa???

Onda Wapp:

– Mama imaš Viber!

Za još minutu:

– Mama!?

Za još 2 minute:

– Mama, mama!!

Onda na MSN:

– Šaljem ti tamo poruke!!

Sve to u 3-4 minute! 😅

Ponekad se bojim da će mi iskočiti iz torbe, skupa s mobitelom.

Na prvom sljedećem semaforu pošaljem isplažen jezik na MSN, na Viber onoga što gleda u plafon i na Wapp palac.

Na drugom brzo natipkam:

– Čula sam te! 😝

Kad uhvatim minutu, strpljivo i polako objasnim:

– Uz to što sam tvoja mama i tvojoj djeci baka, još sam i Viktorija- osoba, supruga, prijateljica, radnik!!! 😉

“Sent”

– Ponekad se tuširam, ponekad vozim, često pričam s drugim ljudima, ponekad spavam, radim nešto što ne mogu prekinuti!

“Sent”

– Mobitel javi svaku tvoju poruku, znaš?!

“Sent”

– Jesu cure ok?

– Gdje gori?

“Sent”

Stiže odgovor:

-Sve je ok! Ako bude nešto hitno zvat ću te, a sada nisam zvala- samo sam pisala! 😎😘

“Sent”

– Zar ima nešto važnije od mene??? Volim te! 😛

Od trenutka kad sam se nakon poroda probudila iz narkoze, pa do danas, njen brat i ona ispunili su svaku minutu mog života, na svoj jedinstven i neponovljiv način.

Zbog njih dvoje mogu biti najsretnija i najtužnija u istoj minuti, mogu plakati kao da je smak svijeta i mogu se smijati svakom svojom stanicom u tijelu.

Njihovo odrastanje bilo je za sve nas, vrlo stresno razdoblje. Često se nismo razumjeli, često smo se prepirali, vrlo često smo jedni drugima išli na živce, no uvijek smo na kraju shvatili, da je naša međusobna ljubav neupitna.

Sporadično su mi opasno dizali tlak i tada sam nemoćno gunđala ispod glasa:

– Nadam se da ćete oboje imati djecu nalik sebi!!

Ona već ima svoje dvije kopijice! Došlo je vrijeme da sjedim, promatram i smješkam se!

Kad nam se sretnu pogledi, vidim u njenim očima da se sjeća mojih riječi!

Privilegija je i zadovoljstvo biti joj mama! ❤️

Sretan ti 32., mala!

Facebook Comments