Jaje u kosi
Petama u dupe

Jaje u kosi

Čujem ja jednom davno, da se priča da su jaja iz raja izašla. Žumanjak je kažu žene, čudo koje kosu čini jakom, zdravom, sjajnom i podatnom.

Uzmem jaje iz frižidera i drźim ga u ruci. Gledam ja u njega, gleda ono u mene.

Trknem ga od rub zdjelice i razdvojim ljusku.

– Pilence moje oprosti što smetam, ali za ljepotu se mora malo trpjeti!

Kao da sam čula neku jeku iz zdjelice, koja pita:

– Za čiju? Za čiju?

Hm, to dragocjeno, pričljivo, kokošje čudo sigurno nije zaslužilo da ga razdijelim na dva dijela i da bjelanjak bacim. Preciznih uputa za spravljanje maske za kosu nije bilo, pa sam ja štedljivica pomislila da se sasvim podrazumijeva da i u bjelanjku ima nešto zdravo.

Utukla sam to jaje vilicom i vrlo samouvjereno sasula sve skupa na kosu.

Osjećaj pod rukom bio je bljak, a i cijedilo mi se niz ruku do lakta, pa u rukav. Dupli bljak!

Ipak, vrijedno sam ja sve to utrljala u svoju dugu kosu, crnu kao crni ugarak i to bez obzira što se istučeno jaje opiralo i sklizalo svukud okolo.

Na kraju sam stavila na glavu vrećicu na kojoj je pisalo zelenim masnim slovima “čuvajmo naše šume”!

Takoc!!

Pola sata sam se klonila dvorišta i prozora, da ne prepadnem nekog od susjeda, a nakon toga sam pustila vruću vodu i prionula na ispiranje čudotvornog, kokošjeg sredstva za poljepšavanje ponosa svake žene.

Sjećam se da sam ushićeno čekala da spoznam razliku od “prije i poslije”, da osjetim pod rukom dodir svile i da me zaslijepi pogled u ogledalo, kad konačno dignem glavu iz kade i ako uspijem izravnati leđa koja su prijetila da će puknuti.

Međutim, nije to išlo tako glatko kako sam očekivala. Stalno sam pod rukom osjećala neke mrvice, nešto poput komadića smole. Ispirala sam dok je bilo u bojleru tople vode, a onda sam odustala.

Kad sam se pogledala u ogledalo, umalo me nije šlog strefio!

Trilijuni komadića kuhanog bjelanjka, bili su ravnomjerno raspoređeni po cijeloj mojoj kosi.

Neću vam ponavljati sve psovke i tahikardiju koja me spopala, a niti crvenilo od ljutnje na samu sebe i svoju glupost.

Naravno da se bjelanjak skuhao od tople vode!

Umotala sam se brzo ručnikom, pa trk preko voćnjaka do moje susjede i rođakinje, koja je bila sudionik u mnogim mojim eksperimentima.

– Halooo, si doma?

– Tu sam, uđi! O, oprala si kosu?

– Aha. Znaš što?

– Što?

– Nešto sam usrala! Stavila sam jaje i….

– Cijelo jaje??

– Da.

– Uf, nee! Da vidim?

Odmah je znala da se bjelanjak vjerojatno skuhao!

– Nisi smjela cijelo jaje!

– Ma da?!

– Kako nisi razmišljala??

– Šuti, molim te!

– Što ćemo sad?

– Izvadi mi to s kose ili ću se mašinicom na golu kožu oguliti!

– Dođi, sjedni se tu!

Operacija izvlačenja bjelanjka iz guste crne kose, trajala je par sati. Mazala me moja druga, jestivim uljem, češljala, pa stavila regenerator, pa majonezu, pa opet češljala, pa mazala…već se hvatao prvi mrak, kad smo zaključile da s preostalim komadićima bjelanjka mogu izdržati do sljedećeg pranja.

Dakle, domaće maske za kosu…paaa čudotvorne su, jer nikada prije, a niti poslije, moja kosa nije izgledala kao tada!

Facebook Comments

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.

error: Content is protected !!