Znam, znam….subota na večer nije dobro vrijeme za teške teme i što se više klonim tastature, to joj teže odolijevam!
Dakle:
Socijalni radnici izlaze za vrijeme gableca ispred centara, da bi podržali svoje kolege iz Zadra.
Preopterećeni su, kažu da imaju loše radne uvjete, a bogme su im povrijeđena i ljudska prava uz profesionalni dignitet?!
Meni kad poslodavac povrijedi ljudska prava, dam otkaz i odem!
Kad imam loše uvjete rada, pa zbog toga ne mogu raditi svoj posao po pravilima struke, također dam otkaz!
Nije mi prihvatljivo da radim u lošoj firmi, kod poslodavca koji mi ne nudi primjerene uvjete rada!
Povrijeđena su vam ljudska prava na poslu, ali se upinjete da isti taj posao zadržite?
Poslodavac vam nije osigurao primjerene uvjete za rad, ali se borite da ne dobijete otkaz?
Posao vam je izuzetno težak i stresan, pa još k tome i loše plaćen, a sada ste i izloženi povredama profesionalnog digniteta- i svejedno želite zadržati taj posao?
Bog me ubio ako vas razumijem!
Ja pazim u kakvoj firmi radim, propitujem se koliko mogu poštovati kompaniju u kojoj sam zaposlena i koliko sam uspješna u poslu s kojim se bavim!
Jebote, to mi je važno!
Vama nije??
A u čemu zapravo podržavate sada jedni druge?
Fakat ne razumijem?!
Ako mi netko može pomoći da shvatim, vrlo rado ću ga saslušati!
Gospodo, vi ste se trebali brinuti za zlostavljanu djecu, za pretučene žene, za djecu s teškoćama u razvoju koja trpe fizičko, seksualno ili mentalno nasilje, za malu djecu koju su silovali, za one koje su mučili na kojekakve zvjerske načine vrlo često njihovi najbliži- niste mogli to uspješno, pošteno i temeljito raditi jer niste imali dobre uvjete rada??
Ok!
S profesionalnog stanovišta, razumijem da bez primjerenih uvjeta rada, nije moguće postići dobre rezultate.
S ljudskog stanovišta, pitam se kako na večer ispred ogledala gledate sebe u oči znajući da ste djetešce danas otpremili majci, koja ga je već jednom prebila, držala gladnim, ostavljala samim po noći ili prepustila svom dečku da ga siluje?
Kako se osjećate znajući da ste pretučenoj i izmrcvarenoj ženi, pokušali objasniti da se u braku mora nekad nešto i pretrpjeti?
Zanima me kako rješavate svoje profesionalne neuspjehe i neučinkovitosti, sami pred sobom?
To me zanima!
Politička prenemaganja, međusobno solidariziranje, loša patetika u traljavim pokušajima da se opravdate, nemušti pokušaji prebacivanje krivice, izazivanje empatije koji ni sami nemate….sve to je igrokaz koji smo vidjeli već i ne fascinira više nikoga, no zanima me kao čovjeka- kako ste sve to rješavali sami sa sobom dan po dan, noć po noć, tjednima, mjesecima, godinama? Kako??
Kad sam shvatila da moj poslodavac ne slijedi ista moralna, ljudska i društvena načela koja su mi važna, dala sam otkaz!
I tako nekoliko puta u životu!
Moja su djeca tada jela manje kvalitetnu hranu, bila su skromnije obučena, banka me nazivala svaki dan zbog neplaćenih obaveza, moje lice je tada hodalo sa mnom okolo bez skupe šminke i u lošim cipelama- ii tako nekoliko mjeseci dok nisam našla bolje mjesto za rad!
Nisam pristajala služiti nečemu, što mi je kao čovjeku bilo neprihvatljivo!
Kako vi s tim izlazite na kraj?