Društveno prenemaganje

Tko će iznijeti smeće?

Dugo je bilo uobičajeno da ako trebaš nešto napraviti, jednostavno ustaneš i to napraviš.

Danas su stvari drugačije i postalo je uobičajeno da pričekaš dok ti se bude htjelo, pa da ti se poklopi vanjska temperatura s tjelesnom, onda još da ti nadođe inspiracija i tek tada počneš konstruktivno razmišljati o tom nečemu što trebaš napraviti.

Slijedi opće prihvaćena interakcija između tebe i tebe, ako u blizini nema nekoga s kime bi podijelio svoje dvojbe. Ako imaš sugovornika, onda odmah djeluješ i na njega odgojno, pa je to 2 u 1!

Dakle, neka od pitanja za pranje lijenih guzica, sigurno slušate svaki dan.

– Zašto ja?

– Zašto ne bi ti?

– Zašto trebamo to uopće raditi?

– Tko je izmislio taj posao?

– Zašto baš sad?

Kad dobijemo iscrpne odgovore na sva pitanja, onda si ostavimo još vremena za razmišljanje, da bi bili sigurni da se nećemo zajebati i napraviti nešto što je moga napraviti netko drugi.

Zbog tih novih postavki u razmišljaju, mjerkanju, ocjenjivanju, promišljanju, traženju i vaganju, stvari nam izgledaju ovako:

Ne pričamo s prijateljima jer nismo sigurni da li baš moramo.

Ne družimo se sa susjedima jer nam je naporno.

Ne kuhamo, jer će nam to ionako netko pojesti.

Ne stvaramo djecu, jer nam se ne da brinuti o njima.

Ne peglamo robu, jer radije nosimo sintetiku.

Ne vodimo ljubav, da se bez veze ne uznojimo.

Ne posjećujemo stare roditelje, jer neće niti oni nas posjećivati kad budemo stari.

Ne kosimo travu jer će opet narasti. Ne pospremamo, jer će se opet razbacati.

Ne smijemo se, jer bi mogli dobiti bore.

Sve nam je postalo naporno, štetno i usrano!

U stanju smo istrunuti od prenemaganja, izmišljanja razloga i šupljih priča, jer se nismo usuglasili oko toga tko će ustati i otvoriti prozor, iznijeti smeće iz kuće i oprati usrane podove.

Ima li dobrovoljaca?

Nema?

I mislila sam…!

Facebook Comments

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.

error: Content is protected !!