Kad ne znamo što bi, onda bi sigurno nešto slatko!
– Trebali bi smutiti nešto slatko!
– Poližite malo šećera. 😎
– Maamaa….!!
– Što je?
– Neki kolač?
– Može!
– Napraviš?
– A ne, ne!
– A daaj!
I to je to! Uporno im ne uspijem odoljeti, pa se malo ušutim, samo dok im ne popusti pažnja i iskradem se u kuhinju.
Polako sam sipala 120 ml vode i 120 ml mlijeka, 10 dag maslaca, 1 žlicu šečera i malo soli, u mali rajnglicu i pustila da zakipi. Ukuhala sam unutra 15 dag mekog brašna i začinila 1 žlicom vanilije.
– Maama?
– Molim?
– Gdje si?
– Tuu…
– Šta radiš?
– Perem prozore! 🙄
– Sad po mraku??
– Sad me uhvatila inspiracija! 😎
Dok se ona neidentificirana smjesa malo ohladila, oprala sam suđe. Dobro je da uvijek imate malo suđa za oprati, da ne stojite bezveze ko tulipan u kuhinji, dok vam se hladi smjesa. 😎
Kad se ohladi, umiješajte 3 jaja, jedno po jedno.
Jaja moraju biti svježa, domaća i po mogućnosti od smirenih koka šetačica, u protivnom vam se neće smjesa, kod pećenja učetverostručiti! 😉
Dakle, kad je tijesto spremno, nalik je na finu kremu od vanilije.
Utrpajte ju u slastičarsku vrečicu, pa istiskujte u vruće ulje. Pečeno je kad izgleda kao da je pečeno! 😁 Poslije uvaljajte u štaub šećer, pomiješan s cimetom.
Fino je za raspametiti se, a poseban okus daju ove male vrijedne ručice, koje su zaprašile cijelu kuhinju i sebe. Svejedno, vrijedilo je priuštiti joj veselje! ❤️😉
www.viktorijaherak.com