S APortala

In vino veritas

Ona je bila i kao lahor i kao najžešća oluja. Bila je neizmjeran izvor zločestoće i nevjerojatno dobra žena. Najsretnija osoba koju znam, a ujedno vrlo tužna. Znala si je ugoditi, ali i naraditi se kao mazga. Bila je radišna lijenčina, boem čvrsto ukorijenjen u svom mjestu, žena, mangup, zlobnica i dobra prijateljica onima koje je voljela. Bila je sve to, ali džabe joj. Pamte je samo kao pijanicu, jer i to je bila. Žena koja pije! Rečenica koju s njom povezuju danas kad je više nema, pratila ju je i za života.

a-glass-of-428315_1920

Ljudi su je voljeli jer se rado smijala i ogovarali je, jer im je davala povoda. Nudili je vinom, jer su joj se pijanoj rugali, no kad se valjala u blatu okretali su od nje glavu. Nikako da shvatim da li je ona bila negativac ili je pozitivna, samo živjela u svijetu negativaca. Kako got, alkohol joj je bio i nada i utjeha, bijeg i način da se nosi sa svojim demonima. Nisam sigurna da je uživala u pijenju, više mi se čini da je samo trebala bijeg iz stvarnosti. U pijanim fazama, bila je glasna, odrešita, energična i vulgarna.

Kako je starila, tako joj je trebalo manje da dođe do potpune pijanosti i puno više da se otrijezni. Alkohol joj je uništio život, koji je mogao biti lijep da je tako htjela. Nije uživala u majčinstvu, nije mogla zadržati posao, nije bila prihvaćena u društvu žena, a nisu je poštovali niti muškarci. Nije poštovala niti sama sebe, jer da je bilo drugačije njen život je mogao biti zaista lijep. Izrodila je troje djece, kojima je bila na sramotu. Bili su djeca majke pijanice i zbog toga obilježeni. Ljudi su skloni uštipnuti tamo gdje najviše boli, a djeca vrlo rano shvate kako stvari stoje. Rano su naučili kako se treba ponašati kad se majka napije, pa su je znali vješto spremiti na spavanje kako se ne bi dodatno sramotili skupa s njom i kako bi izbjegli galamu i svađu. Odrastali su u muci o kojoj nisu pričali međusobno, niti su je ikada nazvali pravim imenom. Nisam čula nikad niti jednog od njih da je spomenuo riječ pijanstvo ili alkoholizam. Nikad nisu komentirali njeno stanje i nikad joj nisu rekli „pijana si“. Ona je svoje teturanje opravdavala umorom i bolovima u leđima, visokim tlakom i koje čim drugim, a oni su joj vrijedno povlađivali.

Puno puta sam se pitala, što bi se dogodilo da su joj pokušali pomoći na drugi način. Možda otvorenim razgovorom ili liječenjem?!

Mislila sam da je za nju opasno upravo to skrivanje istine pred njom i pred samima sobom. Vjerovala sam da joj se može pomoći i da je za nju pogubno upravo to što joj nitko nije jasno rekao da je pijana i da su svi toga svjesni. Davali su joj mogućnost da uvjeri sebe da nitko ne shvaća da je alkoholizirana. Bila sam čvrsto uvjerena da je djelotvornije stvari nazvati pravim imenom i razgovarati direktno i iskreno i s njom samom i sa onima koji žive s njom. Nisam bila u pravu, samo sam to shvatila na teži način. Nakon jedne od alkoholnih koma u koje je sporadično upadala, pobrinula sam se da razgovaram s liječnicima. Njena djeca nisu željela pružiti podršku u mom nastojanju, no mislila sam da bi moje odustajanje značilo da smo joj okrenuli leđa. Nisam se mogla pomiriti sa činjenicom da ona vidno propada i kao osoba i kao čovjek, a da se svi pravimo da se ništa ne događa.

Ipak sam na kraju uspjela i ona je završila na liječenju. Prošle smo zajedno obiteljsku terapiju, pojedinačnu i grupnu. Vrijedno sam prisustvovala svim predavanjima i nesebično joj pružala podršku, jer sam vjerovala da će uspjeti.

Trudila sam se napraviti sve što je u mojoj moći da uspije shvatiti da ju put kojim je krenula vodi direktno u smrt. Bilo je samo pitanje vremena hoće li skončati pod kotačima nekog auta ili će njen organizam podleći trovanju. Nakon nekoliko mjeseci svakodnevnih razgovora i raznih terapija, ona je izazvala žestoku svađu u kući i otišla. Vratila se par sat kasnije temeljito pijana. Liječnici su rekli da njeno liječenje neće biti uspješno, jer nikad niti u jednoj situaciji i ni na koji način nije priznala da je alkoholičar i da treba pomoć. Shvatila sam da pomoć niti je željela, a niti trebala.

Mi koji smo živjeli s njom trebali smo pomoć, jer suživot s takvom osobom je doslovno pakao. Svađe, galama i razbijanje bili su svakodnevica, a mirna razdoblja trajala su toliko kratko da ih na kraju nismo niti bili svjesni. Ona je skončala prije nego je trebala, a ja se još nisam pomirila s nekim stvarima koje sam trpjela zbog njene odluke da uništi svoj život. Svojoj djeci je uskratila majku, unučadi je oduzela baku, a sebi je naudila tako što je uništila sve što ju je trebalo radovati i hraniti ljubavlju. Alkoholizam je pošast koja uništava i razdire, kako onoga tko prekomjerno pije, tako i okolinu. Kad je alkoholičar žena, stvari su nekoliko stupnjeva teže jer je sramota veća, a time i mogućnosti za realno sagledavanje situacije i liječenje, manje.

Viktorija Herak / Izvor: APortal

 

Facebook Comments

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.