Crvena točka

Štitaste uši

Dok nije postojao FB, ja sam mislila da je s nama svima koliko toliko sve ok.Znala sam da postoje čudaci i nakarade izvitoperenih stavova, kao i pretovarači magle, skupljači skalpova i konjokradice, ali ni sanjala nisam da ih je toliko!Peronospore i štitaste uši u ljudskom obliku, nalaze se svukud oko nas!Nije to nešto tamo negdje daleko, to je tu pored mene i tebe!Danju nosi damski šeširić ili kravatu, a na večer se pretvara u zvijer koja dahće, mrzi, grebe, sijeva, ujeda, bljuje, prenemaže se, glumata….gubi ljudsko dostojanstvo i postaje bijedan jednostanični organizam.

Zao i štetan!

Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je, a od kad postoji FB, svi smo dobili vlast i sad se možemo kolektivno prestraviti!Obiđeš svoje selo, malo odeš kod familije, malo posjetiš prijatelje, virtualno naravno i to ti je dovoljno da ti se uvuće strah u kosti i u dušu.Bilo je ljepše dok sam mislila da su moji susjedi fini ljudi, dok sam bila ponosna na svoju familiju i dok sam mogla poštovati sve svoje prijatelje.Svi su imali svoje ime i prezime i svi su se trudili da svoje mentalne devijacije čuvaju unutar sebe.Sad svi imamo po dvoje-troje sebe i ništa se ne ustručavamo biti odvratni, nakaradni, prijetvorni šljam.

Kad smo incognito, naravno!U stvarnom životu smo i dalje “dame” i “gospoda”, puni hinjenog milosrđa i ljudskog dostojanstva.Prije sam se bojala samo mraka i grmljavine, sad čak odem na dvorište baciti smeće i po mraku i kad grmi.Mogu sama noću kroz šumu i ništa se ne bojim, ali danju na ulici punoj “ljudi”, živi me strah obuzme skupa s tahikardijom i grčenjem srčanih zalisaka!Desna pretklijetka mi se zbog vakuma zacmokne i samo čekam da izvučem dupe do neke prazne šume ili još bolje, livade pune makova.Ponedjeljak je i vani kiši, pa oprostite…

Facebook Comments

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.

error: Content is protected !!