Već neko vrijeme traje bespoštedna politička borba. Izvlače prljav veš, pljuju jedni druge, podmeću si, omalovažavaju se, ponižavaju, optužuju se za neke nama znane ili neznane grijehe.
Rado bi se spasila tog njihovog sranja, ali ne uspijevam. Nadiru s plakata uz cestu, s televizije, smješkaju se, nude se poput prostitutki, recitiraju s radio valova, nude čokoladice, balone, papirne maramice, penkale….
Jučer otvorim škrinju da izvadim meso, a iznutra glasno skandira desnica. Brzo sam poklopila, okrenula ključić i gas u mesnicu.
Putem mi je namigivala ljevica! Pravila sam se da ih ne vidim, ali sustigli su me njihovi delegati ispred mesnice. Bljak!
Gospoda iz lijevog centra zauzeli su moju omiljenu radio stanicu, pa sam ugasila radio. Desni centar se smjestio na oglasnoj ploči, pored obavijesti o umrlima.
Centralni centar nisam zapazila, ali osjećam dah za vratom.
Svi ostali, koje eventualno ne spomenuh, pušu mi u dimnjak, cure na slavine i proviruju iz posudica za led!
Koristim priliku da kažem da mi se gade svi skupa zajedno i svatko od njih ponaosob.
Nisam bogzna koliko pametna, no to malo sivih ćelija koje imam, dovoljno mi je da prozrem svu ljigavost, dvoličnost, patetiku i licemjerje kojim zaprašuju uokolo.
Sve skupa je ružno i providno!
Vrijeđa inteligenciju i pokazuje nepoštovanje!
Silom prilike pratim kampanje i naočigled mršavim. Ne znam da li zbog dijareje koju izazivaju ili što gubim tek?!
Ne, ne želim reći da ne trebamo svi izaći na izbore, ali nekako više ne vjerujem da nam ima pomoći!
Ima li netko ideju kako dalje i dokle ćemo izdržati?
Kako vaša probava?
