Kubik zajeba i srneće pečenje

Petkom je čovjek obično umoran, a i ja sam neki jebeni čovjek!

Pred kraj dana, osjećam se kao konj u preponskoj trci koji vidi cilj ispred sebe. Tako sam ja vidjela svoj dnevni boravak, trosjedić, mekanu sivu dekicu….na kraju je čovjek mojih snova, na ramenu donio pola neke životinje koju treba spremiti u škrinju!

– Jel’ opet spašavamo Tonija?

– Neee, sad spašavamo Janka! Trebam pomoć, dođi!

(Aha, mijenjamo retoriku?!)

– Ne mogu ti ja pomoći! Ja sam obična, grešna i neuka žena…još i umorna kao konj!

– Jesi žena ili konj?

– Bit ću sve što treba da me se maneš s Jankom i spremanjem mesa!

– Odi, molim te! Ne znam to sam spremiti u škrinju.

– Ne trebamo meso, škrinja je puna, ja sam od danas vegetarijanac…

– Oooodiii!!

U mesnici gdje kupujemo meso, naš prijatelj Toni je naručio srnetinu. Pola je naručio on, a pola Janko. Janko ja otpirio na more, pa je njego meso postalo naše.

Do dugo u noć sam pokušavala otkostiti meso s nožem koji nije dovoljno oštar i s nedostatkom volje da stojim u kuhinji.

Kao svaka prava izjelica, skupila sam nešto zaostale ambicije i otkošteni but stavila u marinadu.

Natrljala sam meso pastom od ulja, češnjaka, malagueta papra, morske soli, dimljene mljevene paprike i borovica. Potopila sam to u ulje i crno vino, pa s nekoliko listova lovora, spremila u frižider.

Uvjeravali su me da se to mora dinstati na paprikaš, a ja sam negdje u kutku duše maštala o pečenju.

Nisam doduše nikad jela srneće pečenje, ali nekako sam mislila da bi se možda moglo ispeći.

Kad ne znaš što bi, najbolje je potražiti stručnu pomoć!

Moj fb prijatelj i kuhar Mario Vešligaj, proveo me kroz postupak, dao ključne savjete i upozorio me na što moram paziti. Pomno sam slijedila upute i ispekla odličan srneći but, našpikan komadićima špeka i umočen u savršeni umak. Hvala ti, Mario!

Bez tvoje pomoći, lutala bi kao guska u magli, a za ručak bi vjerojatno bio srneći đon od vojničke čizme.

Umak je nastao od mrkve, luka, celerovog korijena, dva režnja mladog češnjaka, kriškice limuna, kriške naranče i malo crnog vina. Sve se peklo ispod folije zajedno s mesom.

Na kraju sam štapnim mikserom usitnila povrće, dodala malu kockicu maslaca i žlicu pekmeza od brusnice.

Prilog su bili domaći široki rezanci, jer ne znam napraviti okruglice od kruha.

Za kaznu što to još nisam naučila, noćas sam mijesila rezance!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…