Držimo se na hrpama da bi mogli jedni druge bolje mučiti!
Ne odvajamo se od djece, niti od roditelja- pod izlikom da si pomažemo, uvjereni da druga strana ne može bez nas.
To radimo u krug i na križ!
Sin i snaha ostaju s roditeljima koji ne vole snahu, prigovaraju sinu i tobože podnose žrtvu za svog sina i unučad.
Prava je istina da se sin nema muda uhvatiti u koštac sa životom i odgovornostima prema svojoj obitelji.
S druge strane, starci vole imati pored sebe bar dvije, tri generacije svojih potomaka jer tada imaju o kome brinuti i koga zajebavati.
Starci kuhaju, bedinaju klince, brinu o domaćinstvu, pritom si utvaraju da mlada obitelj ne bi opstala bez njihove pomoći. Snaha koristi pomoć svekrve koju vrlo često ne voli, no ne smeta joj da jede hranu koju je ova skuhala i da nekome koga ne voli i ne poštuje, prepusti brigu oko svoje djece, dok je na poslu.
Za uzvrat, svekrva pomaže ali i pomalo zajebava, komentira, podbada, ureduje, odlučuje, mudruje….to je zapravo cjeloživotna zabava za sve uključene. Nitko ne diže dupeta i ne odlazi iz zajednice jer je ovako komotnije, zabavnije i dinamičnije!
– Zamisli tu staru prasicu! Skuhala je grah jer zna da ja to ne jedem!
– Ha?
– Moja svekrva….namjerno kuha ono što ne volim!
– Što ne skuhaš sama?
– Taman još i da kuham! Peglam njeno i svoje, usisavam i čistim cijelu kuću i još radim.
– Hm….ne voliš ju baš?!
– Ne, ali ne voli niti ona mene pa smo kvit!
– A zašto živite zajedno?
– Moj muž se neće odvojiti od svojih! Kaže da su stari i da im treba pomoć i da mi nećemo moći sami.
– Pa jbga, u klinču ste! 😁
– A dobro mi dođe da pričuva djecu i skuha nam, ali gora je od gaća koje ulaze u guzicu! Nitko mi ne može doći da one ne zasjedne! Sve ju zanima, sve mora čuti i sve zna najbolje.
– A čuj, red je da nekako platiš pomoć koju imaš! 😅
Snaha hoće svoj život, ali neće svoje obaveze. Sin hoće i mamu i ženu pod istim krovom, jer tako mora manje podmetati svoje dupe za svoju obitelj. Svekrva se hoće žrtvovati za svog sina, ali neće drugu ženu na svom prijestolju. Svekar je obično kolateralna žetva tog sustava, pa gleda da je što manje doma.
Klinci vole što imaju baku da ih tetoši, djeda za razne vragolije i mamu i tatu za svaki slučaj. Nešto manje vole praskanje, ćudljivu atmosferu, bakine strelice koje lete prema mami, mamine koje ciljaju baku i tatu koji gleda da zbriše kad got može, od te stalno vruće situacije.
Slična je situacija ako skupa živ kčer i zet sa starcima.
Njemu je pun kufer punice, a ovoj je muka od zeta, no trajno im je utisnuto u kodovima postojanja da ostanu blizu i zajebavaju i trpe zajebanciju.
Čudan smo narod! Volimo biti patetične žrtve, volimo da nas se muči i volimo mučiti. Najviše volimo biti malo potlačeni i malo tlačiti.
Starci se ostvaruju kroz svoju djecu, njihova djeca koriste beneficije zadružnog života, a društvo ide u tri lijepe materine.
Da svatko svoj muda nosi u svojim gaćama i svoju kičmu polegne na tvrdo, manje bi s tuđim ku…m po plotu lupali i svatko bi svoj kruh jeo i svoju brigu vodio.
No, ovako je veća fora jebeš život ako nemaš koga zajebavati, ako će koga, ako neće svoj svoga?!