Potraga za jajima na Kupresu

Draga raja,

zbog jaja digla se posvemašna graja!
Naime, pater Ike je shvatio u kom grmu leži zec pa je organizirao kamp u kojem će od muškarčića pokušati napraviti muškarčine. Kaže čovjek da muškarci rade posao koji je nama namijenjen, pa zbog toga gube na muškosti.

Nije čovjek to baš tako rekao, ali kao i sve žene- znam ja što je on mislio!

Njemu smeta što muškarci mijenjaju pelene svojim klincima, što gule krumpire i trijebe grašak, što usisavaju, peru prozore ili peglaju- umjesto nas! Nije rekao nit riječ o tome da idu frizeru skoro češće neko žene, da manikiraju nokte, da farbaju kose, da se premazuju kremicama- isto umjesto nas! O tome ni riječi nisam pročitala! No, Ike je ipak muškarac i legitimno je da se brine za pripadnike svog muškog stada.

Uglavnom žene su popizdile na njega!

Dobro, ne sve žene! Znate, mi žene i inače ratujemo međusobno, pa nije čudo da smo se počupale i oko izjave fratra. Mi jedna drugoj stalno kopamo jame i podmećemo klipove i to nam je kao neki jako omiljen sport! Žena će ženi smjestiti preciznije nego će to ikada muškarac biti u stanju, zato ne obazirite se na to što se ne podupiremo, niti si pomažemo! Žena ženi lijepo kaže: Ako te siluju- izdrži, ako si još i zatrudnjela- rodi, ako te tuku- ne plaći, ako te degradiraju- sagni glavu, ako ti otmu dušu- živi dalje i pravi se da ju imaš. Takve smo, da nas jebeš nema nam spasa!

Potraga za jajima na Kupresu

Nego da se vratimo na fratra! Mislim, na njegovu izjavu o kampu na Kupresu i o muškarčenju!
Zašto ste vi pojedine popizdile na kamp za muškarce? Zašto, drage moje? Novine i portali, već su desetljećima pune reklama koje vas pozivaju da probudite svoju ženstvenost, da mislite na sebe, da si udovoljavate, da pronađete u sebi iskonsku ženu, da naučite zadržati svog muškarca pomoću sisa, napetih bedara, njegovanih noktiju i pomoću sexy odjeće. Dok vi budite svoju ženstvenost, muškarčeva muškost isto ima pravo na buđenje i na kamp! Eto vam jednakosti!

A uspavali su se današnji muškarci- priznajte!

Sve vi želite snažnog, zrelog, sposobnog muškarca koji će vas zaštititi od nedaća, podmetnuti svoja plećata leđa umjesto vas, spašavati vas kad upadnete u neka sranja i tetošiti vas kad ste tužne ili nervozne. Sve bi vi htjele nekog Tarzanovog brata, da vas nosi kao malo vode na dlanu! Pa, takvi ne rastu na drvetu! Nekad su ih odgajale majke i očevi da postanu pravi muškarci, a danas mame i tate rade od sumraka do zore i zato sinovi ostaju dječarci do duboke starosti. Zato oni sve češće biraju ćaskati s punicom, šetkati pudlice, glancati beštek i prati usrane guze svojoj djeci. Izgubili su muškost, čvrstinu, snagu uma i poštovanje prema sebi, vama i svemu svijetu. Postali su njonjavi, nježnički i osjetljivi.

Onih pravih, više stvarno skoro da i nema, i zato trebaju kampovi!

Neka tamo nauče biti muškarci prije ženidbe, a ne da se vi mučite poslije godinama da ih naučite gdje im stoje jaja, a gdje im je kičma! I nemojte se bojati kampa na Kupresu! Kad se od tamo vrate oni će i dalje čuvati svoje klince, oprati suđe, pospremati zajedno s vama, družiti se s vašom mamom i oprati prozore, ali uz sve to bit će snažni, mudri, samostalni, prodorni, hrabri i okretni.

S uvođenjem kampova za muškarce, prestaje doba u kojem su žene nosile preteške gajbe s pivama iz dućana, mijenjale ulje u motorima i hvatale miševe po kućama.
Ja sam za to da živimo u društvu ženskih žena i muških muškaraca, ako su zbog toga potrebni kampovi, što sad?! Mi i dalje imamo svoje časopise i roza portale, koji osnažuju našu nježnu i lepršavu ženskost, uče nas kako kvalitetno nalakirati nokte, napudrati nosić i raširiti noge. Imamo mi i svoje ženice koje se zalažu za ukidanje osnovnih, ljudskih ženskih prava i klate se po ulicama, umjesto da se uhvate nekog poštenog ženskog posla.
Muški kampovi su nam puno manja prijetnja, nego što smo mi jedna drugoj!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…