Vještine nevještih

Promišljamo, mjerimo, privlačimo, odbijamo, mozgamo, usmjeravamo, proučavamo se, zahvaljujemo, rušimo i sastavljamo, inzistiramo, dozvoljavamo, zabranjujemo….a život? Kad ćemo živjeti?

Kad je vrijeme da umjesto da sjedimo i preslagujemo se, pustimo životu da nas složi, nadogradi, iznenadi i izmijesi?

Hoćemo li stići isprobati tugu, da bi prepoznali sreću?

Hoćemo si dozvoliti propalu ljubav, da bi znali prigrliti novu?

Hoćemo imati vremena pustiti životu da nas iznenadi?

Hoćemo skupiti hrabrosti da se prepustimo ljudima, vremenu, okolnostima i pusama?

Hoćemo izložiti svoje dupe neisplaniranim situacijama, nepredviđenim okolnostima i novim ljudima?

Hoćemo znati ploviti uzvodno zbog ideje, preskakivati lokve zbog užitka, popeti se na planinu iz čiste želje, stajati sami na vjetrometini zbog uvjerenja i voljeti zatvorenih očiju?

Kako ćemo živjeti ako se ne izložimo neizvjesnosti, nepoznatim situacijama i neplaniranim događajima?

Zamislite život u kojem nema vremena za svakodnevno duboko promišljanje, istresanje svoje nutrine i namatanje paučine oko vlastitog razuma!

Ustaneš, opereš zube, obučeš se u letu, uskočiš u auto i izložiš se neizvjesnosti prometa, ljudi, događaja, vremenske prognoze ili zamahu leptirovih krila.

Bez mantre, bez spoznavanja svoje biti, bez dvosatnog premišljanja o dubini uzdaha, svrsi postojanja i straha od novog svitanja!

Samo raspakiraš novi dan i kreneš! Dođeš na posao i izložiš se raspoloženju kolega, natrčiš na PMS klijentice, na bahatluk klijenta, na pisamce iz banke ili na nestanak struje. Ne dramiš, ne žališ se i ne padaš! U hipu promijeniš plan i prilagodiš se situaciji koja se mijenja iz minute iz minutu. Dođeš doma i planiraš malo odmoriti, ali s užitkom skuhaš kavu i popričaš s tetkom koja je prolazila i poželjela svratiti.

Bez posebne pripreme odlučiš nazvati prijateljicu, mamu ili nekoga koga si poželjela čuti. Skuhaš još jedan ručak, zasadiš novi cvijet, mahneš susjedi, pročitaš dio knjige….živiš! Svaki dan totalno drugačije, bez najave i posebne pripreme rješavaš zadatke koji se pojave, pa se umoriš, stisneš zube, otareš znoj, uzvratiš osmijeh, namigneš, ispričaš vic, pustiš suzu ili se previjaš od smijeha.

Život mora biti živ, jedar, šarmantan i hrabar! Mora biti i brz i miran, dosadan i čudan, tužan i sretan, smion i sjetan, plav i zelen, tih i glasan!

Ako o životu samo pričamo, a ne živimo ga- polako umiremo!

Ako u svakom svom danu nismo dozvolili sebi da nas neizvjesnost novog i nepoznatog natjera na snalaženje, trčanje, preskakivanje, žongliranje i hodanje po takom bridu života- onda ne živimo, nego polako umiremo.

Sami biramo hoćemo li mi živjeti život, ili će on živjeti nas!

Tvoj život je kao otisak tvog prsta, tvoja slika u zrcalu, selfi na profilu ili miris, koji ostane još dugo nakon što si otišla dalje hvatati život za rogove!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…