Radi samo ono što voliš, samo ono što te čini sretnim, samo ono što ti ne izaziva stres, samo ono čemu se veseliš i nemoj to raditi ni slučajno na propuhu!
Molim te, i mene nauči kako da isto radim samo i jedino ono što volim i što me čini sretnom, ali da budem financijski sigurna i da imam dovoljno novaca za sve što mi treba. To je uvjet! Dakle, navikla sam na jednu razinu življenja i želim ju zadržati, ali vjerujte- zaista nisam zahtjevna!
Floskule kojima se svakodnevno nabacujemo, poput:
„ja želim raditi samo ono što volim“
„ja sam poduzetnik/poduzetnica“
„ja u svojoj firmi sve radim sam“
„ja sam sam sebi gazda“
„ja sam skromna i strpljivo čekam da moj posao naraste“
…služe velikom broju samozvanih poduzetnika za samozavaravanje i njegovanje lijenosti, uz potporu nedostatka realnosti i temeljne zrelosti.
Okey, znam da vam se ovo neće svidjeti, no navikla sam biti direktna i zato idemo redom:
– Dok radiš samo ono što voliš, tko radi sve one poslove koji se moraju napraviti, a ti ih ne voliš? Kako se u tvom sustavu razmišljanja gradira „ono što volim“? Definiciju molim?! Oprosti, u poslu je važno biti precizan i jasan, konkretan i nedvojben, zato je važno da si u stanju točno definirati zadatke, obaveze, pravila i protokole poslovanja, kojih se i sam/sama moraš držati! Zato mi ovo „radim ono što volim“, miriši na diletantsko poduzetništvo kojemu svjedočimo svi skupa zadnjih 30-tak godina.
– Znaš li da je poduzetnik osoba koja s vlastitim kapitalom i skupljenim znanjem iz više područja poslovanja, planski, na temelju realno postavljenog i stručno izrađenog poslovnog plana, uspije u dužem vremenskom periodu održati poslovanje svoje firme na financijski isplativom stupnju?! Poduzetništvo se sastoji od zakonitosti, pravila i uvriježenih poslovnih praksi. Da li si sve to naučio, prije nego si se prozvao poduzetnikom? Nisi? Učit ćeš u hodu? Hm…..sva sreća da se nisi odvažila biti električar, pa učiti u hodu! No, budimo ozbiljni- kad pokušavaš „učiti u hodu“ nešto za što se ostali ljudi školuju veći dio svog profesionalnog života, pokazuješ određenu dozu bahatosti, nepoštovanja i elementarnog neznanja. Sretno ti bilo s učenjem u hodu!
– Ti sve radiš sama u svojoj firmi? Multitasking, je l’ da?! Ti si dušo zapravo kao kinder jaje ili kao proizvod 5 u 1?
Znači- vlasnica, izvršna direktorica, računovođa, knjigovođa, spremačica, administrator, radnik, bilancista, telefonistica…..ma ti si 15 u 1, zapravo! Jesi li se upoznala sa zakonskim dužnostima i obavezama vlasnika? Da li znaš tko je zapravo izvršni direktor i koja su mu zakonska prava i dužnosti? Znaš li razliku između knjigovođe i računovođe? Profesionalna spremačica zna kako se i čime dezinficiraju zajedničke prostorije, koja sredstva se trebaju koristiti za pranje zajedničkog suđa, kada se i kako trebaju održavati drvene površine, plastične i sintetičke.
Vjerujem ja da ti to sve znaš i možeš, zato ti neću dalje nabrajati, ali ne mogu da ti ne napomenem da je u našoj zemlji već nekoliko desetljeća totalni svinjac u poduzetništvu! Na tisuće firmi je u dugogodišnjim blokadama, tisuće radnika nije dobilo zarađenu plaću, od na brzaka sklepanih poslodavaca koji su „sve sami radili“ i zato budi jako pažljiva ili pažljiv, kad se laćaš posla za koji nisi obrazovan! Molim te to za dobrobit svih nas, koji smo dovoljno odgovorni i ozbiljni da poštujemo svoj posao i posao svih ostalih.
– Da zaokružimo ovaj dio gdje sam odlučila biti jasna i direktna, pa ćemo malo o „gazdiranju“.
Dakle, još onomad je Gazda bio čovjek koji je imao svoje gospodarstvo ili gazdinstvo. To gazdinstvo je živjelo prema pravilima koja su nalagala norme poslovanja, norme ponašanja i norme financijske ozbiljnosti. Da bi te ljudi oslovljavali s „Gazda“ i da bi te društvo tako percipiralo, morao si na vrijeme plaćati sve svoje obaveze prema državi, dobavljačima i radnicima. Morao si također poštovati svoje radnike i ostale s kojima si poslovao. Morao si biti točan, temeljit i kulturan, srdačan i neumoljiv! Tvoje gazdinstvo je moralo pomalo rasti i trebale su ti godine da dođeš na glas kao dobar „Gazda“. Kad si jednom zaslužio tu titulu, pomno si pazio da ju zaslužuješ i dalje!
Gazda ej bio i čovjek koji je živio u skladu sa svojom obitelji, prirodom i ostalim ljudima. Brinuo se za svoje vlastito dobro i za dobrobit svoje zajednice.
Da, da…takvih je ljudi bilo puno u ta stara vremena u kojima su radno sposobni ljudi radili bez mantranja, tetošenja, tapkanja, cvrčanja i izvlačenja, uživali su u poslu radeći, a ne promišljajući o radu, stvarali svoju obiteljsku imovinu od novca koji su sami zaradili, pa onda još pili, pušili i feštali za lovu koju su mogli odvojiti od svoje zarade. Lijenčina i probisvijeta je bilo puno manje nego danas, bilo je neprihvatljivo žicati lovu od staraca, bilo je totalno out biti lijen i bilo je javna sablazan nekoga prevariti, ne platiti mu račun, ne platiti nečiji rad ili ne brinuti o svojim potomcima i starim roditeljima.
To vam je bilo tako tada, a i vi i ja znamo kako je danas!
Što mislite, imaju li te promjene kakve veze s frazama „ja radim samo ono što me veseli“, „ja sam svoj gazda i sve radim sam“, „ja u svojoj firmi radim kako ja hoću“, „ja sam ovdje glavni i radim kad hoću, s kime hoću i koliko hoću“?
Evo nekoliko crtica skupljenih kroz praksu:
– Obrtnik je 15 godina, ima 7 zaposlenih, ne zna izbiti PDV iz iznosa i tvrdi da mu to ni ne treba.
– Poduzetnik s 10 zaposlenih, ne dozvoljava u svojoj firmi da ga se pita kad će isplatiti plaću.
– Poduzetnica koja sama radi u svojoj firmi već 6 godina- ne plaća obaveze državi, ne plaća redovno račune dobavljačima, svih 6 godina je više blokirana nego što nije i tvrdi da je sretna jer radi posao koji voli…ta „ostala sranja“ ju ne zanimaju.
– Ona želi biti sretna i raditi samo ono što voli, pa je dala otkaz i čeka doma da ju pogodi inspiracija, već treću godinu- za to vrijeme njeni klinci nemaju za gablec, nemaju za nove hlače, nemaju za ljetovanje….Ona tvrdi da je skromnost vrlina, a njen muž lipsa na poslu koji možda i ne voli, ali netko mora i raditi. Dama je ljuta na državu, jer nemaju dovoljno novaca za život!
P.S.
Ovom prilikom srdačno pozdravljam sve one koji shvaćaju odgovornost prema radu i razumiju što je financijska ozbiljnost, pa onda šaljem poljubac svim ad hok poduzetnicima koji su bili dovoljno ozbiljni da zaista ulože nadljudske napore u učenje, nadogradnju svojih poslovnih kompetencija i još imam čvrst stisak ruke za one koji znaju biti sretni bez obzira na posao koji rade! Istinska dugometražna i širokopojasna sreća ne postoji, postoje samo trenuci u kojima te obuzme sreća i takvih trenutaka vam svima želim što više. Vi ozbiljni, kompetentni i poslovno uspješni izdvajate se samo zato što je društvo puno onih drugih, inaće biste se podrazumijevali, zato uživajte u slavi i nastavite dalje hrabro i neka vam je sretno!
Izvor: APortal
