Petama u dupe

Teen priča o pravilima ponašanja br. 1

– Ja ne živim zbog ljudi, nego zbog sebe!

– Preseli se na planinu, pa tamo živi zbog sebe!

Nekad prije kad su moji klinci odrastali, vodili smo teen razgovore o tome što je ok, što nije, koja pravila moramo poštovati, koja bi trebali, a koja možemo kreirati po svom.

– Ne može tako!

– Ali zašto?

– Zato što postoje norme ponašanja kojih se trebamo držati.

– Mene ne zanima što će netko reći ili misliti!

– Ok, hajdemo ovako! Ako tebe ne zanima što će netko dugi misliti o tebi, onda vjerojatno dozvoljavaš da niti mene ne treba zanimati što će netko drugi misli o meni?

– Naravno!

– Dobro, to mi se sviđa! Vidi ovako! Ja bi silno voljela sjediti gola na klupi u parku, preko puta naše kuće! Meni se to čini baš jako cool! Kad zatvorim oči, mogu zamisliti na ramenima povjetarac, šuštanje lišća lipe koja tamo pravi hladovinu i onaj prekrasni cvjetnjak s cvijećem u svim bojama…..zar nije to mjesto kao stvoreno za uživanje u bliskom dodiru s prirodom, bez odjevnih oklopa?

– A daaj, mama!!?

– A što? Mogla bi probati jednom!

– 🙄🙄🙄

– U čemu je problem? Ljudi će pričati da sam luda, da izazivam sablazan, da sam bolesna u glavu…ali, što nas briga što ljudi pričaju?

– Kakva ti je to usporedba, mama?

– Što joj fali? Ti imaš svoje želje i htijenja, ja svoje!

– Pa dobro, ali…

– Nema “ali”, ako smo rekli da nas nije briga što ljudi pričaju, onda nas nije briga! Hoću li ja biti lošija osoba ako sjedim gola posred sela na klupi?

– Pa nećeš. 🙄

– Hoću li ti zbog toga biti lošija mama?

– Valjda ne. 🙄

– Hoće li se nešto promijeniti u našem odnosu zbog toga?

– Neeee….možda….ne znam! 😣

– Kako ne znaš? Ja ću biti i dalje ja, takva kakva jesam, sjedila gola ili obučena! Odjeća ne čini čovjeka, čuli smo to svi već 1000 puta!

– Pa dobro, bilo bi mi neugodno…🙈

– Ha??? A zašto??

– Joooj, mama…!!😣

– Jesmo onda riješili to “nije me briga što će netko reći”?

– Nismo….neću živjeti kako drugi hoće! 💪🏽

– U nekom dijelu života ne moraš, u nekom dijelu možeš ako želiš, a u nekom dijelu moraš. To s tim dijelovima, bit će ti lakše shvatiti za koju godinu, a do tada ćemo se savjetovati. Može?

– Znam već da ću morati onako kako ti hoćeš! 😑

– Hm….ja ću se uvijek truditi da ti ponudim izbor.

– Da, ali ti ćeš mi odrediti što mogu birati?

– Aha, jer sam ti mama! Moja uloga u tvom životu, za mene ima nekoliko mana i tisuće prednosti!

– Ma da?! A koje su to mane?

– To što me sad tu držiš umornu i gladnu, što se raspravljam s tobom i onda kad mi se ne da, što moram tražiti način da ti objasnim stvari koje se meni podrazumijevaju, što se ti često trudiš da mi otežaš jednostavne stvari…

– To je već više od nekoliko….😎

– Ali mogla bih ti nekoliko dana bez prestanka nabrajati sve ono zbog čega sam sretna što sam baš tvoja mama!

– Ti si jedan manipulator! 🙄

– Doobro, onda da se skidam ili da idem obučena popiti kavu sa susjedom Marijanom, ispod lipe?

– Mama!!!

– 😅💪🏽😆

Facebook Comments

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.

error: Content is protected !!