Kad sam ušla u pubertet, pa sam pokušala kolutati očima i treskati vratima, mama je samo rekla:
– Dat ću ti ja puberteta!! Možeš biti u pubertetu koliko got hoćeš, ali izvoliš se pristojno ponašati!
To vam je bilo to, vezano za pubertetsko glupiranje!
Sada je vrijeme za menopauzu!
Mislila sam da ću sada sigurno moći biti frustrirana, nadrkana, plačljiva, melankolična i ćudljiva!
No, opet ćorak!
Kakva menopauza, daj ne izmišljaj!
Ja bi malo galamila, ali ne mogu na poslu, nije zgodno.
Lupala bi vratima, ali puno smo ih platili, pa mi žao.
Hoće mi se plakati, ali nemam razloga.
Rado bi neke ljude s užitkom poslala u 100pm, ali nije pristojno.
Ima i onih kojima bi opalila pokoju sočnu pljusku, ali inače sam protiv nasilja.
Nekad mi se ne ustaje ujutro, ali….moram na posao.
Nekad bi danima šutjela, ali ne mogu se praviti mutava.
Često mi dođe da se pokrijem po glavi i ostanem tako danima, ali….pa ne mogu!
I tako…
Koliko mi se čini, propast će mi menopauza, kao što mi je propao pubertet, a da neću osjetiti blagodati tih uvrnutih stanja!