Par kuna za pišarinu

Ako imaš novaca, ne znači da si dobar čovjek.

Ako si bogat, automatski si lopov.

Novac ne kupuje sreću.

Kakve su to gluposti?

Pa jesam li ja bolji čovjek ako imam plavu kosu ili crnu?

Da li sam poštenija osoba ako imam duge i vitke noge ili ako imam kratke i bucmaste?

Umara me ovaj duboko ukorijenjeni stav o novcu kao mjerilu za apsolutno sve.

Ako imam 10 pari cipela, to je već sumnjivo, a ako još k tome imam i 4 para traperica, onda je gotovo sigurno da sam to stekla na neki nedozvoljeni ili barem moralno upitan način?!

Od kuda dolaze takvi usrani stavovi i kako smo došli do toga da nečiju dobrotu, poštenje i moral mjerimo količinom novca koju dotični ili dotična ima?

Bogat čovjek može biti usrano govno od čovjeka, kao što može biti i moralan i pošten.

Siromah može biti najpošteniji na svijetu, no samo njegovo siromaštvo to nikako ne garantira.

Nije li nekulturno razglabati o tome što netko ima ili nema i zašto?!

Ne čini vam se nakaradno suditi ljude po tome koliko čega imaju i odakle im, pa onda gordo zaključiti da novac ne čini čovjeka čovjekom?!

Ja sam sretna kad imam dovoljno novaca za sve što mi treba i uopće mi se to ne čini loše. Ne vidim siromaštvo kao znak poštenja ili moralnosti, niti me fasciniraju bogati ljudi.

Volim biti financijski sigurna i nije mi se teško potruditi da tako bude.

Možemo mi pričati o novcu kao o nekoj lošoj stvari, ali ako trebamo piškiti na nekom trgu, moramo imati par kuna za pišarinu.

Možemo mudrovati o novcu koliko nam drago, ali nakon mudrovanja netko treba ustati i otići kupiti kruh i mlijeko, platiti struju i vodu i podmiriti račun za internet- kako bi mogli dalje na internetu prodavati jedni drugima muda pod bubrege.

– Vidi ga kakav auto vozi! Sigurno je maznuo negdje neku lovu!

– Pogledaj je kako se oblači! Vjerojatno ima sponzora!

– Od kud njemu sva ta lova?

– Odakle njoj lova da se toliko uređuje?

Fakat mi se ne sviđaju takvi razgovori!

Novac koji zaradim, trošim kako ja hoću. Ako ne zarađujem dovoljno da živim onako kako želim, jasno je da moram ili više raditi ili manje željeti. Hoću li kupiti jednu majicu ili petnaest- to je moja stvar jer ću ih kupiti ili neću, za svoj novac.

Mogli bi možda početi razglabati o tome kako se istjeruje lijenost iz naroda, kako naučiti naše klince da cijene novac i budu radišni, kako da raspoznaju što je pošteno , a što nije, Mogli bi i o tome kako se ne sjedi na kavama, ako nemaš novaca za kruh ili o tome kako se moraš potruditi da najprije zaradiš, a onda trošiš. Mogli bi naučiti kako jasno i direktno osuditi onoga tko krade, kako ne pružati podršku onome tko je ne zaslužuje, kako ne tolerirati lijenost umotanu u šarene papire.

Možemo pričati i o ljubavi- nas dvoje se volimo, imamo oboje zdrave ruke i zdravu glavu, pa nakon što smo se malo voljeli- da krenemo svatko za svojim poslom. Volimo i svoju djecu, ali kad postanu radno sposobni- da krenu svojim poslom.

Život je okrutan?

Ne, nije! Život je lijep, a mi smo okrutni!

Ljubav boli?

Ne, ne boli! Bolimo mi sami sebe!

Novac je prljav?

Ne, nije! Naši umovi su se uprljali!

Brak iz ljubavi ne postoji?

O, još kako postoji, nego ljubav i novac su dva neusporediva pojma. To što te volim, ne znači da ću raditi umjesto tebe.

Interes je loš?

Ne, nije! Interes je samo riječ kojoj smo dodijelili lošu konotaciju.

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…