- Tko nema grijeha, neka prvi baci kamen!
Ta me idiotska rečenica posebno nervira kad se nađe u kontekstu nečijeg teško opravdljivog nedjela. Obično ju koriste pozeri koji se laćaju Boga, onda kad nemaju svjetovnih mogućnosti da opravdaju neko sranje
- Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude!
Slogan za izazivanje loših osjećaja kod onih koji nemaju patronizirajućih emocija prema životinjama. Manipulacija s kojom mašu upravo oni koji svojom “ljubavlju” štete životinjama, a i ljudima.
- Još sam mlada!
Tu rečenicu koriste oni koji su se zajebavali veći dio života, pa se boje starenja. Često ju koriste i kad žele napraviti neko sranje koje im više ne priliči.
- Ja sam posebna!
Jesi, posebno si posebna kad u ime svoje posebnosti maltretiraš, zanovijetaš i prenemažeš se. Stvarno posebni ljudi, nisu svjesni svoje posebnosti i zato su ugodni prirodi i društvu.
- Imam pravo biti sretna!
Budi! Na Zavodu za sreću uzmi broj, čekaj na red i podigni si Rješenje da imaš pravo biti sretna. Kad Rješenje postane pravomočno, svijet će učiniti sve da te usreći!
- Tražim nekoga tko će me voljeti!
Pogledaj u parku ili se raspitaj u ribarnici! U međuvremenu pokušaj ti nekoga voljeti, tek toliko da se ne dosađuješ dok tražiš.
- Tko tebe kamenom, ti njega kruhom
To je možda vrijedilo u neka davna vremena, kad je Bog hodao svijetom. Sad se više ne nabacujemo kamenjem, nego koristimo sofisticirana oružja za uništenje ljudskosti, suosjećajnosti i međusobnog poštovanja. Udaramo se žestoko i boli nas dugo i jako.
- Kad dobiješ šamar s jedne strane, okreni drugi obraz.
Kako da ne! Ovo je zastarjela uputa onih koji nisu imali niti kičmu, niti jaja! Ne znam zašto je opstala do danas!
- I Bog je oprostio, možeš i ti!
Ponekad mogu, ponekad ne mogu. Ima i kad mogu, ali neću. Neke su stvari neoprostive, a to da li je Bog oprostio i kome je što zamjerio- je diskutabilno.