Uzrečice naše svagdašnje

  • Tko nema grijeha, neka prvi baci kamen!

Ta me idiotska rečenica posebno nervira kad se nađe u kontekstu nečijeg teško opravdljivog nedjela. Obično ju koriste pozeri koji se laćaju Boga, onda kad nemaju svjetovnih mogućnosti da opravdaju neko sranje

  • Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude!

Slogan za izazivanje loših osjećaja kod onih koji nemaju patronizirajućih emocija prema životinjama. Manipulacija s kojom mašu upravo oni koji svojom “ljubavlju” štete životinjama, a i ljudima.

  • Još sam mlada!

Tu rečenicu koriste oni koji su se zajebavali veći dio života, pa se boje starenja. Često ju koriste i kad žele napraviti neko sranje koje im više ne priliči.

  • Ja sam posebna!

Jesi, posebno si posebna kad u ime svoje posebnosti maltretiraš, zanovijetaš i prenemažeš se. Stvarno posebni ljudi, nisu svjesni svoje posebnosti i zato su ugodni prirodi i društvu.

  • Imam pravo biti sretna!

Budi! Na Zavodu za sreću uzmi broj, čekaj na red i podigni si Rješenje da imaš pravo biti sretna. Kad Rješenje postane pravomočno, svijet će učiniti sve da te usreći!

  • Tražim nekoga tko će me voljeti!

Pogledaj u parku ili se raspitaj u ribarnici! U međuvremenu pokušaj ti nekoga voljeti, tek toliko da se ne dosađuješ dok tražiš.

  • Tko tebe kamenom, ti njega kruhom

To je možda vrijedilo u neka davna vremena, kad je Bog hodao svijetom. Sad se više ne nabacujemo kamenjem, nego koristimo sofisticirana oružja za uništenje ljudskosti, suosjećajnosti i međusobnog poštovanja. Udaramo se žestoko i boli nas dugo i jako.

  • Kad dobiješ šamar s jedne strane, okreni drugi obraz.

Kako da ne! Ovo je zastarjela uputa onih koji nisu imali niti kičmu, niti jaja! Ne znam zašto je opstala do danas!

  • I Bog je oprostio, možeš i ti!

Ponekad mogu, ponekad ne mogu. Ima i kad mogu, ali neću. Neke su stvari neoprostive, a to da li je Bog oprostio i kome je što zamjerio- je diskutabilno.

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…