Najviše šerate :)

Arhiva

U svakodnevnom trku, sve se rjeđe srećem sa svojom osobom.
Ujutro kad ustanem, žurim na posao i samo letimice bacim oko u ogledalo. Ponekad se nasmijem, a ponekad samo namignem. Nemam vremena za druženje.
Negdje u danu, sretnemo se opet na tren, dok perem ruke u nekom wc-u. Pogledam tu ženu unutra, ali ona gleda nekud kroz mene, a meni se žuri- nemam vremena istraživati što joj je.

Na večer dok se spremam na spavanje opet se sretnemo, ali budem preumorna za ćaskanje. Pošaljem joj pusu i nadam se da razumije da moram u krevet.

U tom svakodnevnom trku, provukle su se godine. Ona strpljivo unutra čeka dok ja nađem vremena za nju. Ponekad mi baš ide na živce.
Ne znam kog boga stoji tu danima, mjesecima, godinama?! Što čeka? Stoji i gleda me kao da nešto očekuje od mene, a ne sjećam se da sam joj nešto obećala.
Možda?!
Ne, nisam!
Držim do svoje riječi, pamtim obećanja koja sam dala, ali nje se ne sjećam.
Ništa…opet ću joj namignuti.
Morat ću izgleda naći vremena i ozbiljno s njom popričati.
Objasnit ću joj ponovo, kao onda zadnji put kad smo pričale, da je život težak i da nemam vremena za njezine prohtjeve. Reći ću joj da nisam nikad rekla da će biti lako, rekla sam samo da će biti neizvjesno i naporno, ali zabavno. Obećala sam da ću se truditi da budem fer, ali nisam rekla da ću uspjeti, jbga.
Mogu joj samo namignuti i nadati se da me razumije, jer ako nastavi tako piljiti u mene, češljat ću se ujutro žmirećki.

Facebook Comments

One thought on “Ogledala

  1. Pingback: Ogledala •

Comments are closed.

Next Post

Naivčina

Sub sij 18 , 2020
Osjetila sam strašnu potrebu da ustanem. Kao fol sam žedna, a znam da nisam! 🙈 Sad ću malo biti tu s vama, dok me ne […]

Možda vam se svidi...

error: Content is protected !!