Točka pucanja

Svi su zaspali. Sad bi mogla malo plakati, jer sam konačno sama, ali više mi se ne plače. Prošlo me još jutros. Uhvatilo me poslije još nekoliko puta, ali uspješno sam progutala suze.
Moja točka pucanja je prilično visoko i rijetko plačem. Danas sam pukla zbog beba u inkubatoru. Utovarili su ih u vojne kamione i odvezli.
Liječnici su porađali u autima.
Pukla sam, ali samo na trenutak.
Nije bilo vremena za više, jer prvi poriv je da provjeriš da li su svi dobro. Djeca, mama, njegov brat i šogorica, moj brat i šogorica, nećakinja, nećaci, rodbina, prijatelji……ali ima onih koji su danas samodopadno zaključili da su važni prioriteti u ovakvim situacijama!
Jbeš zaključke, jbeš mozganje, jbeš one koji kalkuliraju i onda kad se sve trese.
Srcedrapajući postovi na fejsu, odraz su samodopadnosti. Brojiš pozive onih koji su provjerili kako si? Jbi se!
Kuknjava i zapomaganje kad te zovem da pitam jesi dobro- znači da hoćeš da te tješim?! Ne mogu!
Jeste svi dobro? Jesmo! Ok, čujemo se!
To je to!
Ne mogu te tješiti i osnaživati tvoj ego!
Ne sad.
Nemamo vremena za gluposti.
Korona, potres, vijesti, izolacija, restrikcije, vijesti, wc papir, kvasac, maske, dezinfektor, vijesti, karantena, krizni stožer, opet vijesti.
Praznoglavost, bahatost, neozbiljnost, egoizam i svakovrsni ljudski defektizam, još jednom je isplivao skupa s koronom.
Potres je izvukao još “…izama” iz nas, pa ih sve rasprostro svakome od nas na nos.
Jesmo shvatili?
Jesmo se pogledali u ogledalo?
Jesmo spoznali okus suze?
Jesmo se posramili wc papira, maski i kvasca?
Jesmo ponijeli brašno kad smo jutros vukli uspavanu djecu iz tresućih kuća?
Jesmo strpali u džep kvasac, kad smo u cik zore u gaćama izjurili van?
Jesmo se nazvali da se pitamo da li smo svi dobro?
Jesmo shvatili da je važno gdje je novac koji uplaćujemo državi?
Jesmo naučili da je važno kakvi su ljudi koji nam vode zemlju?

Zle riječi, grubi postupci, imaginarna ljudska nadmoć i egoistična samodostatnost, lopovluk i svakovrsna ljudska niskost, jutros su došli u Hrvatsku vidjeti ima li ovdje kruha za njih.
Ima.

Domaća zadaća:

  1. Do sljedećeg sranja, hitno razmislite o onima koje ste povrijedili, gurnuli, pljunuli, ponizili, nepravedno optužili, ražalostili, izvrijeđali, nepoštovali, zanemarili, izgurali, olajavali….i budite iskreni i pošteni sami pred sobom.
  2. Prije nego nas zadesi neka nova katastrofa, dobro razmislite o svojim Vladama, političarima kojima ste dali povjerenje, strankama za koje lobirate i svima onima kojima ste dozvolili da vam kroje taj jedan život koji imate.

Jeste vidjeli kako nam migranti nisu najveći životni problem?

Jeste sreli molitelje ispred koje bolnice? Odnesite im topli čaj da se okrijepe.


Ako netko zna crkvu koja je pozvala nastradale da se tamo sklone ili ako znate svećenika koji je danas organizirao topli obrok za one koji nemaju gdje skuhati, javite mi da im uputim javnu zahvalu.

Večeras prvi put od kad postoji ova stranica, brišem komentare koji mi se ne sviđaju, a u zamjenu za to šaljem 😘 svima onima koji su danas bili samo Ljudi, gdje got da se trenutno nalaze. ❤

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…