Dokon pop i jarići


Sve je to dragi moji bilo vrlo idilično, do jednog trenutka!
I tostirala sam lješnjake, koje sam još onomad ubrala na našem dvorištu!

I trljala sam ih još vruće u kuhinjskoj krpi, da otresem s njih onu smeđe ljuskice!

I ništa mi zapravo nisu smetale te ljuskice, ali kažu da je bolje da ih nema!
Uskoro je ljuskica bilo po radnom stolu, po podu, po prozorskoj polici…..i u mojim očima, a i u kosi!
Odlučila sam to podnijeti sa smiješkom! I jesam!

I onda sam pomislila u jednom trenu:

  • Kuća sad tako lijepo miriši po prženim lješnjacima….što ne bi umijesila nešto?!

I jesam! Umijesila sam si cirkus kao i stotinu puta prije!

Trebalo je samljeti malo tih lješnjaka, pa da ne prljam mlinac, ja ću to brzo štapnim mikserom. On je to super samljeo, ali frcalo je na sve strane! Dobro, već je sve puno ljuskica i ništa ne fali ako mi kosa miriši na pržene lješnjake!

Dok sam vadila iz očiju komadiće mirisnih lješnjaka, sjetim se jednog video klipa. Tamo su koristili cjedilo za limun, ispale su im slatke male košarice i sad ću ja to časkom pokušati!
I jesam!


A bilo mi je čudno kako mi ta zamisao tako dobro ide…
Uglavnom, da vam ne opisujem u detalje, pogledajte fotografiju, dragi ljudi!


Prije pečenja te slatke košarice izgledale su tako romantično!
Već sam se vidjela kako ih punim onom žutom francuskom kremom, vidjela sam se već i kako kuham preljev od šumskog voća koje čami u škrinji! Vidjela sam već i ponos na svom licu dok primam pohvale o toj ljepoti izgleda i okusa!

Otvorila sam pećnicu i umalo me šlog nije strefio!
Iz pećnice su najednom izašle replike morskih zvjezdača!
Ni traga onim medenim, malim košaricama koje su me trebale proslaviti!

  • Viktorija, znaš da s kolačima ne znaš! Znaš i svejedno se tvrdoglaviš?!

Bole me leđa i noge, pijem noćnu kavu i gledam s osmjehom čistu blistavu kuhinju, a ispred mene stoji zdjela s finim, romantičnim plosnatim i mirisnim….nečim!

Ne brinite, naručila sam kolače za Uskrs još prije dva tjedna!

Držat ću se pogača, štrudlova, gibanica, rezanaca, mlinaca i tih jednostavnih starinskih stvari koje znam napraviti, a ove fine fancy kolače prepuštam vama koje znate s time na kraj!

Nije svako zlo za zlo, jer kuća još uvijek lijepo miriši, a u mojoj kosi ima dovoljno lješnjaka za još jedan pokušaj! 🙃🤣

Sretan vam Uskrs!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…