Čarolija postojanja

Ja sam mislila da sam krivo mislila, to što sam smislila, ali izgleda da nije bilo bitno, jer što god ja mislila, svejedno će biti onako kako sam smislila.
Dakle, plan mi je misliti da ću i dalje uspjeti misliti, da ću nešto smisliti.
Čini se konfuzno?
Konfuzija je samo trenutno stanje svijesti, a um je tu da je umiri.
Svi ponekad kažemo “hop”, a onda ne skočimo.
Ponekad skočimo, a zaboravili smo reći “hop”.
Svi smo često brzopleti, ponekad zli, od namjere do namjere nepravedni, a onda još i lažljivi, drski, prijetvorni, patetični, licemjerni…Svi!
Loš dan, brzina, kriva noga, neprospavana noć, strah, ljutnja, bijes, samoća, nepravda- čine u nama emotivni kaos iz kojeg lako i brzo upadnemo u konfuziju. Čim smo upali u mentalni metež, budi se ego i potpiruje vatru. Kad bukne, gori sve! Iznad, ispod, lijevo i desno.
Poslije kad se sve smiri, obično se nađemo kako sjedimo na zgarištu vlastitih emocija iz kojeg se još tu i tamo izvija poneki tračak dima.
Što sad?
Pizda će prigrliti svoj ego i ruku pod ruku s njim, odšetati u suton.
Čovjek će prekopati zgarište i naći mali, nagorjeli ostatak sebe, koji će obnoviti i nadograditi, a onda brižno čuvati od novih požara. To se zove učenje na vlastitim greškama. To je iskreno ljudsko pokajanje. Za nekoga je to vjera, za nekoga ljudskost.
Ispovijed grijeha pred svećenikom je dogma koja pomaže sačuvati ego. Oprosti, pogriješila sam!- je hrabrost, poštovanje, empatija, ljudskost i svijanje vlastitog ega.
Ispovjediti svoje grijehe tamo gdje smo ih učinili, je duboka ljudska vjera.
Ispovjediti svoje grijehe u ispovjedaonici, je ples s egom.
Izvoli, molim te, hvala i oprosti, su duboka stanja uma koji je upoznao svoja zgarišta tako što je mahnito prekopavao po vrućem pepelu, tražeći trun na kojemu može izgraditi svoje novo svijetlo.
Vi kažete da je Bog, ja kažem da je Čovjek.
Idite u miru.

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…