Hrvatska samoća

Bolestan si? Teško i po život opasno? Čekaj godinu, dvije na pretrage i doživotno na terapiju! Ako imaš nekog tko ima nekog tko će te pogurati, možda ali samo možda ćeš obaviti jedan dio pretraga, a za ostatak vuci za rukav, moli, plaći, opravdavaj se, sagni glavu kad te otjeraju sa šaltera i vrati se opet sutra, pa ponizno moli ispočetka!
Ako si bolesna u Hrvatskoj, sama si!
Ako si bolestan u Hrvatskoj, sam si!

Prebili su te na ulici, silovali su te na plaži, razbili su ti nos na kolodvoru ili su ti tukli djecu ispred škole, provalili su ti u kuću i pokrali te?
Tebe je sram što si dobio batina, sramiš se što su te silovali, stidiš se jer su ti razbili nos, djeci kažeš da se maknu od nasilnika i ne prijaviš krađu, jer nekako si si sam kriv.
Ako si žrtva nasilja u Hrvatskoj, sama si!
Ako si žrtva nasilja u Hrvatskoj, sam si!

Želiš nešto raditi?
E, čekaj malo! Nema nikoga tko ti može dati popis potrebnih dokumenata! Nema nikoga tko ti unaprijed zna reći što ti sve treba i kad možeš očekivati dozvolu za rad, ali uvijek na kraju trebaš još elaborat koji je napravljen na urinu miša iz Ugande. Miš iz Ugande bi možda mogao u torbi poštara doći na tvoju gredicu cikle i tamo se popiškiti i kontaminirati ciklu koju hoćeš usalatiti pa prodavati. Dakle, kad nađeš miša iz Ugande i priskrbiš certifikat njegovog urina, možeš doći s tim na šalter br. 5 i dogovoriti se kad ćeš to moći predati. Moli boga da miš nije lizao urin neke pijanice!
Ako želiš u Hrvatskoj raditi nešto legalno, nemoj! Ako si tvrdoglava kao magare i ipak radiš, za tebe imamo inspektorat malih bogova koji će te srediti.


Ako ti poslodavac ne da plaću, ne možeš mu ništa!
Ako ne dobiješ liječničku pomoć, ne možeš ništa!
Ako te muž mlati, ne možeš mu ništa!
Ako ti ukradu lovu, ne možeš im ništa!
Ako te nasred pune ulice šamaraju, nitko to neće vidjeti!
Ako izgoriš u polulegalnom domu za starce, nema te više!
Ako tvoje bolesno dijete treba lijekove da bi preživjelo, čekaj pola godine ili godinu dok te birokracija izmijesi. Ne možeš ništa, jer si sam sa svojim bolom!


Za to vrijeme javni muškarac u zlatnoj dobi, na državnoj televiziji, javno kibicira djevojku od 17 godina. Nije greda, čovjek ima oči i nagon, a cura je otirač za noge u koji se smije obrisati svaki neotesani jajonoša uz sveopću podršku Hrvata i naravno drčnih Hrvatica!
To su one što su odgojene da budu drugotne, da si same zabrane da odlučuju o svom tijelu i to su one bahate i drske ženturače koje su ponosne na svoje stavove koji degradiraju njih same.


Za to vrijeme neka hrvatska žena leti od zida do zida i krvavom glavom radi žigove na bijelom kuhinjskom zidu. Susjedi ništa ne čuju, policija ne izlazi na intervenciju zbog pizdarija, familija se pravi glupa, djeca su se sakrila ispod stola, a marva zna da si smije dati oduška. Ona šutke briše svoju krv sa zida, smiješi se da umiri djecu i tiho, tiho, vrlo tiho plaće kad se sve umiri. Tiho, da nitko ne čuje jer ju je sram! Tiho, vrlo tiho jer zna da je potpuno sama u jebenoj zemlji punoj ljudi. U zemlji u kojoj saborski zastupnici razmišljaju da te prisile da rodiš plod silovanja, a podržavaju ih vjernice koje hodaju za nerođene i čorave su za bol rođenih.


Muškarac je sklapao ruke da dobije lijek za svoje dijete! Nije ga dobio! Shvatio je da je sam u svojoj borbi za goli život djeteta! Sam samcat u jebenoj zemlji punoj ljudi!
Ostavljeno dijete je željelo dom i ljubav, ali hrvatski zakon je bio protiv. Nitko nije čuo tihi plač djeteta, jer u ovoj jebenoj zemlji punoj ljudi nije bilo nikoga da mu pomogne!
Djed je umro gladan i popišan! Nije bilo nikoga da mu pomogne u jebenoj državi punoj ljudi!
Baka je završila u zatvoru zbog 7 mrkvica, muškarca su bacili na pod i koljenom mu stiskali glavu, jer je dignuo branu da pomogne poplavljenim susjedima. Sada lažu da je pijanica i probisvijet! I baka i muškarac su sami u jebenoj državi punoj ljudi, punoj divnih, toplih pobožnih Hrvata i Hrvatica.


Hrvatska!
Moja Hrvatska!
Kako to gordo zvuči! Imamo svoju državu, slobodno idemo u crkve, slobodno pjevamo hrvatske pjesme s desnicom na srcu, slobodno omalovažavamo žene i uništavamo svoju djecu, slobodno jebemo mater svakome tko nije Hrvat i katolik, slobodno urlamo zakrvavljenih očiju od domoljublja:- To je moja domovina!!!
Hrvatska samoća je rak od kojeg boluje svaki Hrvat, jer svatko od nas je sam, svatko od nas je nevidljiv.

Ja nisam teško bolesna, nisam silovana, ne želim raditi abortus, dobijem svaki mjesec plaću, nitko me nije prebio, nisam digla branu neki dan, nisam na crno prodavala mrkvice i ništa mi nije ukradeno! Svejedno me polako ubija hrvatska samoća! Ako me na ulici prebiju, siluju ili pokradu, ako se mom mužu pomuti razum pa me prebije, ako se teško razbolim, ako mi potres sruši kuću ili mi poplava poplavi dom, bit ću sama. Svatko od vas je ove sekunde zajedno sa mnom, sam u jebenoj državi punoj ljudi!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…