Izležavam se na svom oblaku i kradem bogu sate. Dan za drijemanje i ljenčarenje, ujedno dobra prilika za očistiti misli, pobacati nepotrebna sjećanja, nesuvisle čestitke, lažne osmjehe i zvučne izjave koje ničemu ne služe, a čovjeka uplaše.
Zamislite, kao ništa ne radim, a preznojim se od posla jer čistim, provjetravam i preslagujem- u tajnosti.
Unutar sebe.
U svojoj galaksiji.
Ne, ne možete ući tamo.
Tamo su ključevi od moje duše i prolaz koji vodi do srca. Moja duša i moje srce samo su moji i nikad nećete doći do njih.
Tamo nitko nema pristup.
Nitko, osim mene.
Ne mogu stalno biti na oprezu i paziti da mi netko ne ukrade srce ili da me ubode u dušu.
Ovako sam sigurna od neovlaštenih upada.
Kad želim nekoga u srcu, jednostavno ga tamo stavim i čuvam.
Ne šaljem obavijest o tome i ne komentiram.
Samo čuvam.
Imam u srcu puno predivnih ljudi koji nemaju pojma da se tamo nalaze.
Što mislite u koliko srca vas čuvaju, a da nemate pojma o tome?
Imam i onih nekoliko manje divnih, koje tamo čuvam zbog svojih slabosti ili dišpeta prema sebi samoj. Dobro se osjećam s tom kombinacijom u srcu.
A duša?!
Dušu mi često ukradu, ali ja je uvijek uspijem brzo vratiti!
Bude nekad teško i izgleda na trenutke nemoguće, ali do sada sam uvijek uspjela i zato je dobro čuvam. Začudo, ali učim na svojim greškama.
Kakva je situacija u vašem srcu?
A duša? Imate li svoju dušu u svom vlasništvu?
