Danas je puhalo jugo, nije bilo sunca i nisam dobre volje, zato je danas dobra prilika da razjasnimo što je to “ljubav”, što znači “volim te” i slične gluposti!
Ne treba mi govoriti “volim te”, nego me voli i šuti!
Čim čujem “volim te”, bez obzira iz čijih usta dolazi, odmah se ukočim!
Što trebam napraviti kad mi kažeš “volim te”? Da nešto skuham? Je li trebam nešto donijeti ili da samo mašem ušima?
“Volim te” uvijek košta i uvijek završi tako da onaj kojeg vole, mora nešto dati zauzvrat, a to onda ispadne trgovina.
Voljet ću te ako budeš dobra, ako budeš poslušna, ako se ponašaš primjereno, ako ne zanovijetaš, ako prešutiš, ako…, ako…, ako…
Svi će me voljeti ako budem poslušna, ako ne propitujem i ako živim u skladu s postavljenim normama?
Ne treba me voljeti, hvala!
Stvarno mi ništa ne fali, ako me se ne voli!
Dok me ne volite mogu kako hoću, mogu kad hoću i mogu da neću.
Mogu gledati ravno u oči i ne trepnuti.
Mogu reći da se ne slažem, a mogu se i složiti.
Mogu odbiti, a mogu i prihvatiti.
Mogu frktati, mogu glasno govoriti, mogu tražiti da provjerim, mogu šutjeti, mogu učiti, mogu slušati i mogu odlučiti.
Kad nisam u pravu, mogu se ispričati ili zamoliti oprost.
Sloboda ne postoji, kao što ne postoji ni ljubav, bar ne u onom obliku u kojem to priželjkujemo.
Dok postoje uvjeti pod kojima me se voli, tako dugo to nije ljubav, a uvjeti su na svakom koraku.
Vjera postavlja stroge uvjete, zato sam u pregovorima s Bogom. Ja ne prihvaćam sve njegove uvjete, a on mene ne mora voljeti! Kad makne svoje licemjere koji cirkusiraju ispred bolnica, možemo opet razgovarati, a tada ću pitati o njegovim popovima i njihovim zločinima! Ako ima odgovore koji me neće peći za mozak, možemo dalje pričati. On slobodno mene može pitati što želi. To su uvjeti pod kojima se možda možemo naučiti uzajamno poštovati.
Brak? To se ne temelji na ljubavi, to je običan ugovor koji za obje strane određuje obaveze i prava. Loš je to ugovor doduše, ali kod nas se svi ugovori samo kopiraju kao i javni natječaji, jer se ionako nitko ne drži toga što ugovara. Ljubav je tu irelevantna, jer kao što svi znamo zbog tog kao ljubavnog ugovora, ljubav se često pokrije po ušima i nestane.
Domovina?
E, pa ljubav prema domovini isto tako ne postoji. To što danas zovemo domoljublje, našoj domovini prija koliko i svakom od nas udarac nogom u glavu. Naša domovina bila bi puno bolja i sretnija da joj prestanemo stalno napominjati koliko ju volimo i da ju počnemo poštovati.
Dakle, ljubav je sredstvo manipulacije i još k tome nevidljivo.
To je polovno i ofucano sredstvo s kojim se može puno toga dobiti i puno izgubiti. Ovisi da li voliš ili te vole!
Znači, ne dajte da vas vole, jer će vas to skupo stajati!
Bolje vi volite, to vam izađe jeftinije i ugodnije!
Sutra je petak!
Uprava