A tko ste vi?

Dobar dan!

Ja sam Viktorija.

Obična sam hrvatska žena.

Odgojena sam da budem Čovjek, pa žena, a onda Hrvatica.

Mama me naučila kako da poštujem sebe, druge ljude, svoj dom i prirodu.

Tata me naučio kako se poštuje i voli domovina.

Naučili su me da poštujem svakog čovjeka, mrava, drvo, planinu i svaku kap vode.

Tjerali su me da razmišljam svojom glavom, da prepoznam zlo i da se založim za dobro. Inzistirali su da preispitujem svoje stavove i da razmišljam o svojim postupcima.

Objasnili su mi što znače i čemu služe- izvoli, hvala, molim i oprosti.

Pričali smo i o ratovima!

Rekli su mi da postoje ljudi koji nisu dobri. Ponekad dolaze iz drugih zemalja, ponekad iz moje zemlje. Učili su me da ne smijem mrziti njihove narode, samo zato što oni nisu ok.

Učili su me da čovjek koji nekome naudi zaslužuje kaznu, ali zbog njega moju mržnju ne zaslužuje cijeli njegov narod.

Učili su me da opraštam i da se čuvam onih koji su mi donijeli zlo.

Učili su me da ne trebam suditi, nego pokušati razumjeti.

Pobrinuli su se da naučim govoriti i slušati, pisati i čitati, razmišljati, tugovati i veseliti se.

Kad sam porasla, poslali su me u školu. Tamo su bili učitelji koje sam poštovala. Naučili su me kako da skupljam znanje i kako da čuvam i koristim ono čemu su me naučili.

Poslali su me poslije u crkvu, gdje je bio svećenik koji me učio o vjeri. Govorio je da smo svi djeca Božja, da svećenici trebaju služiti Bogu i ljudima, da je crkva utočište, da je Bog svemoguć i da živi u svakome od nas.

Je li me lagao?

Prije mog vjenčanja, došla sam mu zahvaliti za trud oko mog odrastanja, za stavove i vjerovanja koje mi je usadio, za sate bezbrižne igre po dvorištu oko crkve, za vrijeme koje je potrošio da me uputi kako da postanem čovjek.

Za rastanak, objasnio mi je što je ljubav, a što brak, kako trebam tražiti da muž poštuje mene i kako trebam ja poštovati njega, kako se poštuju roditelji i kako se vole i čuvaju oni koji će ovisiti o meni.

Niti moji roditelji, niti moji učitelji, a niti moj svećenik, nisu mi spominjali da smijem mrziti ili nauditi.

Jesu pogriješili?

Nisu me učili da trebam tući i vrijeđati ljude koji ne misle isto kao ja.

Jesu me pogrešno učili?

Nisu mi nikad rekli da trebam biti netrpeljiva i osvetoljubiva. Jesu pogriješili?

Nisu mi nikad rekli da trebam pristati biti dio nečega što se kosi sa svime što su me učili.

Jesu pogriješili?

Ja sam postala ono što su me učili da budem.

A čemu su vas učili?

Čemu vi učite svoju djecu?

Facebook Comments

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Copyright 2022. Viktorija Herak

Design by Lion Media

PRATI ME I NA…