Znate što su tekuti? Uši, vaši, vaške! One gnjusne životinjice što se nasele u kosu, pa vas svrbi za popizditi! Izazivaju jadnoću, nervozu, frustracije, bijes, agresiju, ljutnju, revolt…!!
Iste emocije izaziva naše pravosuđe i odluka suda da pusti na slobodu onu Gnjidu iz Zadra!
Taman sve te emocije izazivaju i tekuti koje su mu napravile feštu povodom izlaska iz pritvora, pa onda sudstvo, naša politika, razni plaćenici, neuspješni biznismeni i ostali hohštapleri koji nas već desetljeća reorganiziraju, preparkiravaju i raseljavaju.
Svrbi me mozak s unutarnje strane, od pomisli na Hrvatsku danas, na trenutak u kojem Gnjida može opstati u istom gradu gdje je počinio zločin, može feštati u istom kafiću u kojem je polirao podove s njenom facom i krvlju, može na kiosk po pljuge i može na plac po salatu!
Može sigurno i bez opasnosti da će mu pasti dlaka s glave!
Ona ne smije van jer se boji njega!
Jebalo nas sve na ovom svijetu!!!
Jesmo normalni??
Nismo! Ne, nismo!!
Nepovratno smo prestali biti normalni ljudi!!
Žrtvu osuđujemo, a krvnika branimo!
Sud i suci nam protokolarno jebu mater iz afere u aferu, a mi uplaćujemo vrijedno lovu svaki mjesec na račune s kojih se financiraju?!
Obitelj pretučene cure živi u strahu, pored pune države ljudi? Žrtva je zabarikadirana u stanu, jer je Gnjida slobodna? Sud ga je pustio na slobodu zbog protokolarnih pogrešaka? Mi trkeljamo po fejsu, a on je slobodan jer sud postupa po zakonu? Koliko je i gdje tip umočen, kad nas tješe i ministar i predsjednik suda, dok je on na slobodi?
Dok Gnjida ima pravedno suđenje, za žrtvu nema pravde? Koje pravo to propisuje?
Da bi on mogao biti slobodan, plaćamo još i policiju da joj čuči ispred zgrade jer ju moraju čuvati??
Dobro, usudi li se itko bar pljunuti na Gnjidu dok šeta ulicama Zadra?
Hoće li sutkinja gostovati u Nedjeljom u 2, da joj možemo vidjeti facu dok se opravdava što ga je pustila na slobodu?
Zašto cijela Hrvatska nije već na putu prema Zadru? Zašto ne stojimo ispred njene zgrade i mi ju čuvamo, kad je već ne znaju čuvati oni koje plaćamo za to?
Gdje smo? Kud smo nestali?
Jeste se pitali kako je bojati se u punoj državi ljudi koji se prave da te ne vide? Jeste razmišljali o tome kako je ležati u bolnici razbijene face, potrganog tijela i slomljene duše, a čitati komentare osuđivanja od idiota koji pitaju što si radila s njim? Jeste ikad upoznali strah za vlastiti život?
Ljudi?
Hoće li kafić u Zadru koji slavi njegovo puštanje na slobodu i dalje imati goste?
To nije vaša stvar? Ne tiče vas se? Nismo zaslužili zvati se ljudima!
Hajde što smo prošutili razne financijske makinacije, hajde Agrokor, Uljanik, 3. Maj, hajde i gradonačelnici, prebjezi, mutikaše, sitni i krupni privredni kriminalci, ali s ovim smo otišli korak dalje prema septičkoj jami. Sada pričamo o umrloj djeci zbog loše zdravstvene skrbi, o pucnjavama po gradovima, o pretučenim ženama, o bolesnim starcima bez ikakve skrbi.
Mi smo novi oblik života koji je krenuo na put pretvorbe od čovjeka do štakora, a u ovom trenutku smo samo rahitični miševi!
