E- švrljanje po svijetu

Idemo najprije obići tetku Đurđu u Canadi, koja je operirala kičmu.

– Teetka??
– E, sine?!
– Kako je tekta? Jesi bolje?
– Dobro je, dobro! Manje boli.
– Evo tetka malo banana i naranči, da mi se prije oporaviš!
– Nisi trebao sine! Hvala ti, ali znaš da tetka ima svega!
– Ma znam tetka, ali red je! Hoću biti siguran da zdravo jedeš i da paziš na sebe! Kako mi je tetak?
– Dobro je on…znaš da je on uvijek dobro! Otišao je po voće na plac, ali sad ću ga zvati da ne treba, kad si mi ti poslao.
– E, pozdravi ga i čuvaj se tetka! Šaljemo ti puse!

Eto ga, tetka obavljena kako je i red!

Idemo malo i do mame i tate u dalekoj Hrvatskoj.

– Tata upali kameru!
– Nemamo kameru, sine!
– Tata! Kameru na laptopu!
– Aha!
– Jesi??
– Jesam!
– Kako jesi, kad te ne vidim??
– Jesam!
– Nisi, ne vidim te!
– Sine daleko si, zato me ne vidiš!
– Tata!! Jel’ ti upaljen wi-fi?
– Ha??
– Tata, pozovi mamu!
– Mama, sjećaš se kako se pali kamera?
– Sjećam, sjećam! Nego, stavila sam papirić tamo gdje si rekao da me kamera vidi.
– Zašto pobogu??
– Znaš, pričaju susjedi da nas kroz to mogu gledati svi drugi ljudi.
– Mama!!
– Tako sam čula…
– Popizdit ću!!! Ajde skini papirić da vas vidim!
– Sine, isti smo ti kao i prošli tjedan.
– Mama, skidaj papir da vas vidim!
– Ne može se skinuti, zalijepila sam s ljepilom.
– Molim??? Mama!! Ljepilo u kameru??
– Ispadalo je, pa sam….
– Mama, nosi laptop u servis kod Janka i nemoj mu reći da si moja mama! Ne, bolje neka tata odnese!
– Tata, ti odnesi i reci da su ti to unuci napravili. Susjedovi unuci! Neću da misle da imate glupave unuke! Hijao….!!! Zvat ću vas opet u utorak. Pusa!

Nakon peripetija sa starim roditeljima, posjetiti ćemo još prijatelje u Gvatemali, s njima popiti kavu i malo popričati.

– Hej vi tamo?
– Hej! Evo nas!
– Kako ste?
– Super! Kako je kod vas?
– Odlično! Evo kavice! Mirta, dobavi nam kavicu i daj rakiju, da skupa popijemo!
– Evo ga! Kako ste ljudi?
– Super! Kako su vam djeca?
– Dobro je! Zdravi su i rastu! Kad čete nam doći?
– Možda u svibnju?!
– Može, nama odgovara!
I tako se do sita nadivanismo i s prijateljima, naravno uz kavu, rakiju i mezu!
Još ostaje platiti režije, stanarinu, školarinu i kupiti frižider, cipele za njega i grudnjake za Mirtu.
Voće, povrće, meso i jogurte naručiti će također preko neta.

Poslije ručka idu u obilazak Republike Abkhazeti, koja se odcijepila od Gruzije 1992 godine i pogledati će rasprodaje u Moskvi.

U jednom danu obavili su sve familijarne i društvene obaveze, kompletnu nabavu i putovanje na neku daleku destinaciju.

Uštede su višestruke! Nisu potrošili niti novčića na gorivo i cestarine, nisu potrošili ništa na banane i naranče za tetku, nisu habali cipele, nisu se presvlačili za izlazak, a sve su obavili i vidjeli.

Zvrrrr, zvrrr, zvrrr

– Mirta, što zvoni??
– Skype!
– Psssst…..pogledaj polako tko je!
– Markovićka…
– U jbote! Ne mogu sad i s njom piti rakiju!
– Psssst, tiho! Pravit ćemo se da nismo doma!
– Ne možemo Mirta! Vidjet će da smo on-line…
– A jbate, pa što nas nisi odjavio??
– Nisam se sjetio na Makovičku!
– Onda joj se javi!
– Neću…opet će mi pokazivati kuću i sve što je kupila za obući i za pojesti!
– Idem nam ja isključiti struju na sklopku!
– E, tako Mirta! Nestalo je struje! Bravo, bravo pametnice moja!

To su ta današnja moderna vremena, u kojima nam je za “dobar život”, važan odličan krevet i besprijekoran e- signal!

Ako to imamo, onda imamo sve što trebamo, jer djeci gledamo ocjene preko e- dnevnika, tetka jede e- banane, mama i tata pričaju sa e- djetetom, a Markovićka je dobila e- odjeb! Za ručak jedemo e- junetinu, sa e-graškom, e- mrkvama i d- noklicama. Ovo “d” kod noklica, jer noklice je ipak Mirta zamijesila sama.

Ostajte mi e – dobro i e – zdravo!
Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…