Ta crna, duboka, zvučna, bolesna riječ! Skliska je i aerodinamična, pa lako ulazi u krvotok, probija staničnu membranu, prodire u mozak i integrira se u želučanu sluz. Kriva je za umor, glavobolju, gastritis, proširene vene, opadanje kose, urasle nokte, loše ocjene, razroko gledanje, nevjere, nesanicu, lijenost, tračarenje, brzu vožnju, neotesano ponašanje i spor metabolizam.
Stres je kao guzica! Svi je imamo i svesrdno ju koristimo u razne namjene. Kako kome treba!
– Ništa me ne pitaj, u stresu sam!
– Boli me glava od stresa!
– Boli me želudac od stresa!
– Ne spava mi se, sigurno je od stresa!
– Nakupio sam se jedinica, jer sam u stresu!
– Ne da mi se peglati, u stresu sam!
Kad ne znamo kud bi sa sobom, odemo u stres!
Kad nemamo volje za ništa, uvučemo se u stres i tamo drijemamo! Kad useremo sebi ili drugome život, izvlačimo se na stres!
Mlade dokone gospođice, mala djeca i stare bake, uživaju u blagodatima stresa kao i uvažena gospoda, mangupi i obični dečki!
Stres naš svagdašnji, daj nam danas novo opravdanje za izumiranje, ne uvedi nas u napast odustajanja i izbavi nas od svake napasti normalnog života – molitva je kojom svi poliramo pistu po kojoj se skližemo prema novim oblicima života.
Novi oblik života je siv, tmuran, gust, jadan i beznadežan, kao i mnogi oko mene koji su vječito u stresu!
Vani je lijep dan, osmjeh je besplatan, život je jedan i ja sam na nogama! Zar to nije dobar razlog za zapakirati stres u vrećicu za zamrzavanje, pa ga pospremiti na hladno? Jeste vidjeli susjedovu mačku kako se umiva? Jeste namignuli poštaru? Nasmijali se smetlaru? Potapšali kolegu? Ispričali vic prijateljici? Zagrlili sebe jutros pred ogledalom? Nacrtali brkove na slici omraženog političara?
Jeste se u zadnje vrijeme smijali do suza, trčali bez veze, napucavali kamenčiće, puhali u maslačke?
Niste?? I vi ste u stresu?
Ili odmah izađite na svjetlo dana, ili se više ne družim s vama!
