Vrijeme je da se svi riješimo sisa. Kriza je uzela maha, a grudnjaci su ionako preskupi.
Kako stoje stvari, uskoro će nam i gaće biti preveliki trošak, pa ćemo gologuze trčkarati po zagrebačkoj špici. Suknjice su nam ionako već sumnjivo kratke, a visokim čizmama čuvamo tobožnju obučenost. Lako za djevojke, ali zar baš morate i vi moje dame?!
Šetkate razdrljanih sisa po šetnicama Balkana, pokušavate prpošno vrtjeti guzama, a u očima vam se ogleda uvježbani sjaj. Iz vas vrišti ona glasovita rečenica – Ja sam JOŠ mlada!! Ta rečenica koju glasno ponavljate tako neumorno, baš ona vas čini starima. Dok ste bile jedre moje dame, niste pričale o mladosti. Dok su vam bedra bila čvrsta, u očima vam je buktjela vatra. Sad su vam bedra meka, a oko očiju bore smijuljice pišu vašu priču. A sve mi imamo neku svoju priču. Je l’ tako?!
Zrelost je najljepše doba, kažete tiho samo onda kad vas argumentima o rodnom listu počaste mlade djevojke.
Kratko je slatko dame moje, ali samo ako ne ispadne poslije gorko. U vašim zrelim rukama, čvrsto tijelo nekog usputnog mladića, nije stvar ljubavi. Podsvjesno znate da je to stvar trenutka i besplatnog školovanja nekog vrckavog momka.
Sex je divan ako je “jutro poslije” sunčano, ali ako bježite u mrak strahujući od prvih jutarnjih zraka, onda će vam ona dobro poznata i već izlizana rečenica iz naslova, biti neophodna da lakše objasnite sebi ponižavajući trenutak povratka u zbilju.
Bit će vam prijeko potrebna da lakše zalegnete u postelju u kojoj vas čeka netko tko nije više tako mlad, ali vas ljubi kao da mu je zadnji put. Uzima vas kao da mu je vaš užitak, zrak koji udiše. Vaša meka bedra, njemu se čine kao dio najljepše isklesane statue.
On nije više mlad i on to zna. Sex s njim više nije divlja eksplozija, ali je vatra koja dugo i uporno gori.
On tipuje na trud koji ulaže u vaše zadovoljstvo, na široka, čvrsta ramena iza kojih vas može sakriti, na ruke koje znaju kako vas čuvati da mu ne ispadnete i na osmjeh kojim vam govori da zna da više niste tako mlade. On zna kako vas treba voljeti, njemu ne trebaju upute gdje vas treba milovati i on nedvojbeno zna da li je uspio ili ste pokušale odglumiti. Vaši prigušeni, vrući uzdasi, njemu su najdraža nagrada.
Moje dame, zar se isplati poniženje buđenja kao recka na nečijem remenu, umjesto mirnog sna u zagrljaju onoga koji je svoj remen s reckma odavno pospremio?
Znate već- da je roba na rasprodaji valjala, prodala bi se po punoj cijeni. Da je vaša gola guza predmet njegovog obožavanja, on bi vas pokrio i čuvao kraj sebe. Dame znaju da je “zadnji vlak” samo izmišljena floskula, jer uvijek možeš pozvati taxi. Dame znaju da vise nisu djevojke i zato se ponašaju kao dame, a dame nisu nikad gologuze i raščupane utrčavale u mračna jutra.
Viktorija Herak / Izvor: APortal
