Anketa!

Mlada supruga našeg renomiranog nogometaša, pitala je svoje fanove da li da svojoj spremačici da otkaz ili ne?

Dok nestrpljivo čekamo rezultate ankete, htjela bi vam reći da me već dugo muči to žensko stanje uma u kojem me sve češće uvjeravaju da patim, da sam potlačena i odgojena da budem nečija žrtva, samo što toga nisam svjesna.

Naravno da me to štrecne i naravno da do dugo u noć premišljam o tome da li sam stvarno trebala svoju djecu baš toliko jako voljeti dok su bili mali i plakali, kakali u pelene ili u ćošak sobe, balavili po meni dok su im rasli zubi i pljuckali hranu po mom predivnom tepihu? Možda sam ipak trebala biti frustrirana zbog toga? Možda sam bila žrtva svoje djece, ali nisam to prepoznala?!

Možda i nisam trebala kuhati svaki dan za svog muža, jer zaboga nisam mu sluškinja! Mogla sam mu kuhati samo na velike blagdane i mogla sam mu peglati robu samo za njegov rođendan. Ha, da…mogla sam?

Zašto sam pobogu još i uživala dok sam to sve radila, to me sad peče!?

Možda sam trebala kroz zube siktati i na usko gledati u njega, da nauči da ja služim da me se voli, a ne da mu kuham i perem?

Jesam li mu trebala na nos nabijati svaki higijenski uložak, pa da plastično doživi moju menstruaciju? Danas čitam da je menstruacija opet tabu. Kako jebemu? Metropola nam vrvi reklamama za tampone, uloške i cjevčice s kojima možemo piškiti na stojećki! Kako sad opet tabu?

Možda moj muž nije bio svjestan koliko sam jadna kad trpim menstrualne bolove, pa da sam pokazivala uloške po kući, možda bi i on dobio menstruaciju? Hm, što bi falilo da budemo potpuno ravnopravni? Sad mi je žao i što me nisu prije educirale da je ok, pa da na ulazna vrata napišem da je moja „perioda“ upravo u toku. Nek zna i on i naši susjedi! Što fali? Od viška informacija, nitko nije umro! Neka kolektivno pate zajedno sa mnom!

Pospremanje?

Pa ja sam glupa naivčina, jer sam čistila, pospremala i uređivala naš dom! Još sam i bila sretna pritom! Neću si lako oprostiti što nisam tada shvatila da sam žrtva manipulacije tih muških gadova koji su me uvjerili da je to moj posao! Trebala sam se boriti, napadati, siktati, grepsti noktima i protestno lupati nogom u pod!

Jbemti život i moju naivnost!

Neću si lako oprostiti što nisam inzistirala da nađemo gospođu koja bi mi pomagala održavati naše kućno gnijezdo.

Bila sam mlada, zdrava, jaka i brza, pa sam to s veseljem napravila prije nego sam razmislila. E, da mi je da se vratim malo u rikverc, odmah bi tražila da plati spremačicu. Odmah!

Možda bi stasala u idiota koji bi radio ankete na društvenim mrežama, a možda bi se razvila u frustriranu ženu koja desetljeće ne spava, ne jede i ne diše od šoka što je postala majka. One ponosito nose svoj križ, ali žele pravo da govore o tim „tabuima“.

Do te mjere nam je ugroženo pravo na govor, da jadna gospođa nogometarka mora tražiti zajednicu da joj pomogne, tajnim glasanjem odlučiti hoće li sprašiti svoju spremačicu ili neće! Što vi mislite ljudi dragi, da se nas može samo tako ušutkati? Nećete, ne!

Da smo društvo koje poštuje ženu, gospođa bi javno mogla obznaniti je li se ševila noćas ili nije, da li je razbila jaje od radnu ploču ili od rub rajngle, a mogla bi i slobodno napisati o svojoj spremačici što bi joj se htjelo. Budući da se vjekovima zatire žensko pravo na pričanje- eto vam ga sad! Anketa!

Trebalo bi popratiti koje stvari su bile tabu, kada su prestale to biti i od kada su opet dobile status tabua. Ako ste naišle negdje na raspored, proslijedite mi, molim vas!

Znate, mi žene smo moćne, jake, samodostatne, brze, odrešite, sposobne…mi smo gospodarice svijeta! To što nam je svijet otišao u 3 krasna k….a, to će biti jedna od sljedećih tema.

Jesu stigli rezultati te ankete?

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…