Propuh priče

Mogla bih to reći na tisuću načina, ali i biti sasvim kratka i izravna.

Moguće da me svejedno nećete razumjeti, ali riskirat ću- jer kakav je to život, ako se ne kockaš s njime i ako ga ne stavljaš na kušnju?!

Zašto da se ja uvijek bavim njime, neka se za promjenu on bavi sa mnom. Neka mi odredi stazu, koju ću sa zadovoljstvom izbjegavati, neka mi odredi vrijeme i ja ću sigurno kasniti, neka odredi mjesto i ja ga namjerno neću posjetiti.

Neću, baš iz inata neću onako kako je zacrtao, neću jer nije fora.

Djetinjasto? Da, ali nema veze….

Nisam više dijete, ali ponekad mogu glumiti da jesam., kao što ponekad glumim da sam jaka, a nisam ili kao što ponekad glumim da ne volim, a zapravo volim svim srcem.

Nešto sam htjela reći….nešto što se može reći na tisuću načina…ali htjela sam biti kratka…htjela sam riskirati…jbmu!

Zato što mi nizvodno nije zanimljivo i zato što uz vjetar nije zabavno, zato ću uvijek gledati ravno u oči i reći što mislim. Ako me nešto žulja, reći ću. Riskirat ću da budem autsajder, da me gledaju ispod oka i da mi daju blesave savjete.

Okey, objasnite mi kao malom djetetu i razmislit ću o tome što govorite. Ako me bude peklo u mozgu, zabadava vam je. Žao mi je!

Neka vam priča drži vodu, upute neka budu logične i razumne, pa ćemo se brzo složiti.

U protivnom, ništa od toga!

Ako mi mislite prodavati maglu ili muda pod bubrege- ne ide!

Upute poput “nije lijepo pričati o tome”, “moraš vjerovati na majkemi”, “biti ce bolje”, “ne talasaj”, “ne propitkuj”, “to je tako, nema pomoći”, “šuti”…e, takve upute ne razumijem.

Ako hoćete da se složimo, morat ćete se više potruditi!

Objasnite mi, bez mazanja očiju i šupljina između redova.

Hoću vidjeti jer su mi oči i mozak prijatelji, hoću opipati jer moje ruke su ponekad moje oči i hoću pomirisati jer je moj nos osjetljiv na smrad.

Kad nešto smrdi, ne računajte da ćete me parfemom zavarati, jer nećete.

Ako ste me u stanju uvjeriti da priča drži vodu, imat ćete me na svojoj strani. Do tada, možemo biti jedni prema drugima pristojni, ali na suprotnim stranama! Žao mi je!

Ma zapravo nije, uopće mi nije žao!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…