Moji primitivni preci

Moja baka je jela seljačku hranu, spavala noću 8-10 sati na domaćem perju i nosila haljine od čistog pamuka. Ja živim u gradu, jedem plastične paprike iz Tunguzije i spavam 2-3 sata na noć. Nosim plastičnu odjeću i ne poznajem prve susjede. Moja baka je bila primitivna, ja sam napredna žena!

Moj deda je radio na njivi. On je pišao kad mu je bilo sila, jeo žgance od svog kukuruza i špek od svoje svinje. Ja radim u firmi i idem u wc u propisano vrijeme. Jedem fast food i sretan sam što ne provodim vrijeme u polju. Moj deda je bio primitivan, a ja sam gospodin u odijelu!

Moja mama je bila kućanica i brinula je o kući i nama.

Imala je zdravu kožu, zdrav želudac i zdrave vene. U njenoj blizini nije bilo liječnika, pa je ona sirota bila zdrava. Ja radim puno radno vrijeme, putem kući obavim nabavu, skuham ručak, pomognem djeci oko zadaće, oprem veš, usisam stan, odvezem auto na servis i ispečem kolač. Ona je bila potlačena, a ja sam emancipirana!

Kad sam bila dijete, igrali smo se po šumi i uz potok, sami smo si radili igračke i bili smo vani cijele dane. Nosili smo odjeću od pamuka i pili mlijeko od krave koju smo poznavali. Moja djeca borave doma na toplom, igraju video igre, piju mlijeko od riže, jedu hranu iz konzerve i nose odjeću od plastike. Ja puno radim da bi mogla svojoj djeci priuštiti lijepo djetinjstvo!

Moji preci su živjeli u prirodi, išli pišati i kakati kad ih je stislo, jeli su kad su bili gladni i nosili odjeću od prirodnih materijala. Umjesto budilice, koristili su pijetlove, družili su se s rodbinom i prijateljima, jeli hranu koju su sami uzgojili i radili na svojoj zemlji.

Bili su primitivni!

Mi, današnji ljudi ne poznajemo svoje susjede, nemamo svoju zemlju, idemo u wc kad nam se dozvoli, jedemo umjetnu hranu i pijemo kavu s prijateljima preko skypa. Mi smo napredna generacija!

Znate zašto je sranje svukud oko nas?

Zato što nam je polazišna točka razmišljanja u septičkoj jami!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…