Ravnopravne guske

Ravnopravne?

Pun mi je kufer ravnopravnih žena!

Žena koje cvile jer moraju prati suđe, peglati veš, kuhati ili čuvati svoju djecu!

Pun mi je kufer i onih što lupaju nogom o pod dok traže poštovanje! Čuj, traže! Pače inzistiraju!

Dodijele su mi ženske koje se kurče i prenemažu, prave se nenadjebive i predstavljaju se sebi i društvu kao gospodarice svijeta! Što ste napravile za žrtve nasilja? Sakrile se u mišju rupu i od tamo se dodvoravale gamadi da bi dobile moć s kojom pomažete nasilnicima?

Napirlitane, dvolične, ispolitizirane guske, s tv ekrana nam poručuju da žene treba osnažiti i pružiti im podršku kad trpe nasilje?! Ne treba im podrška, pizda vam materina! Treba im sloboda! Treba im da zatvorite idiota koji ih tuče! Brzo, tiho i do kraja života!

Imamo sigurne kuće u koje zatvaramo žene i djecu, da bi nasilnici mogli biti slobodni? Žene se bore za žene, tako da traže od države još novaca za još sigurnih kuća?

Tako se zapravo borite za slobodu idiota!

U centrima za socijalnu skrb rade uglavnom žene! Nije ih sramota reći da su sve napravile po zakonu, kad žena i djeca dobiju batina po 100-ti put od istog kretena?

Empatija- odstranjena! Suosjećajnost- izvađena prilikom zapošljavanja!

Moral- što je to?

Licemjerje- ima, koliko trebate?

Tražite pravo da slobodno pričate i pišete o porođajnim bolovima?

Želite slobodno govoriti o problemima majčinstva? O tome da niste imale redovnu stolicu poslije poroda i o tome da je beba plakala?

To je ravnopravnost koju trebate?

Eto, imate je! Pišite, pričajte i cvilite!

Socijalne radnice se skrivaju iza leđa zaštitara koji ih čuvaju, pa nasilnika uče njegovim pravima, a ženu suosjećajno tapšaju po ramenu!

– Znate, to vam je tako! Morate se naviknuti! Molite se bogu da se zaljubi u neku drugu, onda će vas ostaviti na miru!

Pizda vam materina! Bojite se za svoj posao, pa otpravite prestrašenu ženu uz prijetnju da ćete joj oduzeti djecu ako bude prijavljivala nasilje? Odvratno, ali istinito!

Nisam jednom čula tu rečenicu iz usta žene- socijalne radnice!

Koja jebena ravnopravnost? Ravnopravne smo jer smo se izborile da muškarci peru suđe i usisavaju?

Jesmo naučile svoje sinove kako se poštuje žena?

Jesmo naučile kćeri kako da poštuju sebe?

Jesmo se skupile i tražile državu da u vrtiće uvede program u kojem će učiti djecu kako se treba međusobno poštovati?

Nismo! Treba nam pravo da dojimo u javnosti! Nismo tražile pravo da javnost zna ime i prezime idiota koji muči svoju djecu, tuče svoju mater, lomi kosti svojoj ženi?

Nama treba da nas društvo poštuje?

Pa vi ste društvo, pizda vam materina!

Poštujte se!

Žene su u politici, u centrima za socijalnu skrb, u policiji, u medicini, žene su blogerice koje imaju na stotine tisuća pratitelja na društvenim mrežama, ali ne staju u obranu žena žrtava nasilja! To nije njihov posao?!

Drage žene, mi smo obične guske koje grakću na mjesec!

Nismo se izborile za ništa!

Naše bake su puno manje tukli nego nas, pizda vam materina ravnopravna!

Kažu žene da ljubav nije prava, ako ne boli?!

Eto, boli!

On je idiot, moralna nakaza, emotivno isključena kreatura bez osobne kulture i osnovne ljudske empatije, ali ti ne možeš bez njega jer ga voliš? On će se promijeniti zbog tebe?? Neće, glupačo!

Prevario te, pa te ćušnuo, pa te ostavio, a ti si mu se vratila jer ga voliš? Tako počinje brak u kojem ćeš biti pretučena i ti i tvoja djeca!

Jeste to objasnile svojim kćerima?

Za ljubav se isplati trpjeti? Jebem ti sunce blesavo!

Pustite Muškarcima da nas zaštite od nasilja, oni znaju kako i imaju čime!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…