Keljojuha, šipražje i narcise

Ustanak je bio u 7 i pol, jedna lijena kavica i ondak trkom svatko po svom poslu.

Momci su uskočili u radna odijela, uzeli alat i izgubili se u nepoznatom smjeru, ali nismo se previše brinule, jer otok je okružen ledenim morem i nemaju baš kud pobjeći. 😎

Na otoku je samo jedan kafić, pa i to skida razne dvojbe s dnevnog reda. 😉.

Mihaela je uključila laptop i odradila onaj dio posla koji moraš napraviti i kad te nema, a ja sam preko telefona odradila svoj dio.

Oko 11h smo sve pogasile, jer je došlo vrijeme da potegnemo do također jedine otočke trgovine, u nabavu. Putem do dućana, sjetile smo se da bi bilo cool trknuti u kafić na kavu.

To je isto jedini koji radi sada na otoku, no kava je odlična pa bi ga izabrale i da ih ima 20. ❤️

– Otkud vas dvije?

– Evo bile na placu, pa išle u mesnicu i sad smo naumile kod tebe popiti kavu. 😂😂

– Aj sjednite! A di su vam ona dvojica?

– Ma rekli su nam da idu nešto raditi…došle smo zapravo vidjeti da ne rade “nešto” možda tu kod tebe?! 😁😁

– Hahahahaha! Popijte vi kavicu slobodno, a ja cu njih zvati da se vrate tu, kad vi odete! 😇😁

Popile smo odlične kave i svaka po gutljaj dva prošeka.

Kaže mudri gostioničar, da prema otočkim zakonima ne smije služiti kavu bez prošeka. 😉

Što se mora, nije teško…pa smo popile oboje.

Budući da smo dugo putovale do dućana, jedino što smo mogle iskombinirati od ponuđenih namirnica, bio je kelj i nekoliko krumpira.

Ispala je fina, zdrava i keljojuha s mirisom suhog mesa.

Prepržila sam špeka i nekih napola suhih kobasica, dodala 5 krumpira na kockice i sitnije narezan kelj.

Sve skupa sam malo provozala po rajngli i zalila vodom.

Možda se sad i ne čini, ali bilo baš fino! Jušnato i toplo!

Poslije ručka, nas dvije smo upogonile jednu čudnovatu zelenu spravu što guta grane. Dakle, ja sam se u taj stroj zaljubila na čistac!

Sve mu odgovara! Debele i tanke svježe odrezane i one već suhe, češeri, šipražje, bodljikavosti, glatkosti….melje apsolutno sve što dohvati i to bez pogovora!

Definitivno moj idol ovih dana, jer imamo dvije ogromne hrpe šikare s kojom nismo znali što ćemo. Opće je poznato da se na otocima ne smije paliti vatra, pa su nam se te hrpe činile kao nepremostiv problem, sve dok nije stigao strašni gutač grana!

Neću vam navoditi specifikacije, niti proizvođača, jer #bosch nije platio reklamu, ali stroj im je mrkli mrak i za svaku je preporuku! 👍🏼😁😁

Riješile smo otprilike trećinu tog razgranatog nereda, opalili beauty sleep i sad ćemo kroz kišu i mrak, najkraćim putem uz more, opet do one jedine birtije. ❤️

Roman nam ujutro nije htio naplatiti kave i prošek, nego je rekao da će to već posije uvaliti našim dečkima, a oni su se upravo raspitivali da li želimo u kino, na kolače ili kod Romana? 😂😂

Damski smo odabrale ići kod Romana. 🤣

Do novog javljanja! 😘

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…