Biti otac je mogućnost da tvoje ime piše u nečijem rodnom listu, ali biti tata je privilegija da oplemeniš život svog djeteta.
Živimo u zemlji u kojoj otac može slobodno biti krvnik svom djetetu. Može ako mu se hoće, a mnogima se baš hoće.
Živimo u zemlji u kojoj otac može ne plaćati alimentaciju za svoje dijete.
Može i zato ne plaća.
Živimo u zemlji u kojoj otac može na smrt prebiti tvoju mamu.
Može ako mu se hoće, a mnogima se nekako baš hoće.
Živimo u zemlji gdje očevi mogu sve što im se hoće, činiti svojoj djeci i njihovim majkama.
Mogu i čine.
No, zadnjih tjedana puno se piše o lošim očevima, zato hajdemo malo o Tatama.
Tate su oni momci koji bdiju nad svojom djecom, brinu o njihovim potrebama i bore se za njihovo sretno i bezbrižno djetinjstvo. Tate su vilenjaci koji štite, čuvaju i tetoše, odgajaju, uče i upućuju, pričaju poučne priče i paze da svojim ispravnim primjerom ukazuju.
To su oni koji svoje potrebe gurnu u stranu i aktivno brinu o svojim klincima. Oni koji ne pojedu gablec da bi njihovo dijete imalo voće, cipele ili čokoladu. To su oni koji znaju da djeci treba ljubav, poštovanje, odjeća, obuća, puse i sigurnost.
To su Muškarci koji znaju kako biti Tata. Bez izvlačenja, bez povlačenja, bez izgovora i bez kompromisa!
Ima ih na tisuće i svim neka im je sretan Dan očeva!
Nasilnim manipulatorima, patetičarima, guzičarima i ljudskim poluproizvodima, poručujem da se zavuku u mišju rupu i neka tamo ostanu.
